02.VII BLAGDAN „GOSPE OD KAPELICE“

...povratak

„ Slavi duša moja Gospodina, duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju.“

Bog se obraća malenima, neznatnim ljudima koji se predaju Bogu i tim predanjem čine velike stvari. Ti mali, neznatni, smo svi mi koji u svojoj nesavršenosti surađujemo s Gospodinom, svi mi koji smo spremni prihvatiti njegov plan koji ne razumijemo ali u njega imamo povjerenja.
Marija i Elizabeta, susret dviju rođakinja, dviju žena. Ispunjene vjerom, prihvaćaju Božju volju jer znaju da od Boga dolazi samo dobro. Susret Marije i Elizabete jest svjedočanstvo da su odgovorile na Božji poziv.
Iz ljubavi, Marija ide u pohod Elizabeti da joj pomogne u poodmakloj trudnoći. U tom trenutku, Bog joj daje upoznati Marijinu tajnu i ona pod dojmom te bremenite spoznaje, zanosno kliče i blagoslivlje Bogorodicu, Magnificat.
Susret Marije i Elizabete treba nam biti podstrek da se i mi naučimo susretati s Bogom i da tu puninu živimo i u susretu s drugim ljudima, noseći mir, radost, ljubav.

Gospe od Kapelice, čudotvorna Majko naša, daj da i mi, naše obitelji, naš narod kažemo „DA“ Gospodinu, da vršimo volju njegovu, da živimo vjeru otaca naših, da se radujemo životu, da sve što radimo, radimo iz ljubavi i za ljubav prema Kristu.
Živeći po volji njegovoj, ugledajući se na Mariju i Elizabetu i mi ćemo lakše prihvatiti tegobe života, osloboditi se sebeljublja, oholosti, robovanja materijalnome i otvoriti se Kristu, vječnoj ljubavi koji se za nas žrtvovao na križu, pobijedivši smrt, grijeh, zlo, darujući nam sebe, samu ljubav.

objavljeno 1. srpnja 2009.

...povratak