Misli

 " Bogu smo toliko vrijedni da je došao živjeti među nama... Došao je povesti nas kući. On će učiniti što god treba kako bi nas pronašao, pa čak i ako to znači biti visoko uzdignut na križ kako bi nas ponovno privukao k sebi. Mi možemo odgovoriti jedino tako da Bogu za ljubav uzvratimo ljubavlju." Katarina Sijenska

USKRS

Na tvrdoj daski, o koju su me vezali,

već sada pjevam pjesmu svoje pobjede

I gledam: tamo na zreniku olujnom

Planina velja do neba se uzdiže

U sjaju plama sunčeva....

I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj

Visoko na visinama,

Duboko u nizinama:

Hozana, Sine Davidov!

Hozana, rode moj ! (Uskrs, V.Nazor)

Uskrs je dan u kojem čovjek doista pripada Kristu jer ga Gospodin, poput Izraelaca, oslobađa od ropstva grijeha. Slavne rane u tijelu Uskrsloga Gospodina, zalog su naše nade. Od uskršnje zore, novo proljeće nade obuzima svijet, jer Uskrs nije povijesni trenutak nego početak novoga, vječnog života. Uskrsnuće označava najveću Kristovu pobjedu i ujedno jamstvo pobjede za Crkvu, usprkos protivštinama, usprkos progonima, jučer u prošlosti, sutra u budućnosti. Isus svoje uskrsnuće nije upotrijebio da ponizi neprijatelje nego je svoje svjedoke uputio da na tihi način, u Duhu ljubavi, privode ljude novosti života. " Umro je i uskrsnuo da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv10,10) Sve treba spasiti. To je moguće samo ljubavlju, pomirenjem i praštanjem. To je novi kvasac, to je budućnost. To je poruka Kristova uskrsnuća. Da je Krist uskrsnuo, možemo danas doživjeti istom snagom kao što su to doživjeli apostoli. Jer, Isus je isti i jučer i danas i uvijeke (Heb13,8). Ukazuje nam se u njegovoj zajednici, među braćom i sestrama, u svetoj pričesti. Uskrsli tada stoji u nama. O njemu razmišljamo, s njime se suobličujemo, s njime patimo, po njemu se veselimo.  Uskrsnućem, Bog dokazuje da je pobijedio smrt pa apostol Pavao može reći: " Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj?" ((1Kor15,55). Gospodin nas je učinio novim stvorenjima, jer nas ne želi ostaviti zatočenicima pakla. Poziva nas kao nevjernu nevjestu u jutru uskrsnuća otvarajući nam nove horizonte života i  nade. 

Uskrsli živi i daruje život,  živi i tvori zajednicu, živi i otvara budućnost, živi i pokazuje put. Uskrs postaje velikom krsnom svetkovinom u kojoj čovjek takoreći osobno prolazi kroz Crveno more, izlazi iz svoga starog načina postojanja u zajedništvo s Kristom, Uskrslim. ( Benedikt XVI, Duh Liturgije)

SV JOSIP, radnik

Himan

Neka te, Josipe, nebo uzvisuje,

Svaki kraj kršćanski neka ti se raduje,

Ti si pun zasluga, prečistom ženidbom

Združen s Djevicom nevinom.

Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite! (Kol 3, 23-24)

                Sveci, naši su istinski uzori nasljedovanja, uzori čiji je život dosegnuo puninu smisla. Biti svet znači biti " siromašan duhom", biti čist srcem, krotak i milosrdan i imati srce koje kuca za Boga i bližnjega.

                To čisto srce u koje je prodrla Božja svjetlost posjedovao je sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije. Josip, stolar, nepoznati potomak velikoga kralja Davida,  prepoznaje Božji zov i prihvaća ga bez prigovora. S Marijom prima Isusa i odgaja ga. Po Božjem glasniku dao mu je ime i zakonski ga prihvatio kao svoje dijete upućujući ga u život. Josip je otvoren za Boga i po Božjoj volji ispunja zadaću glavara Svete Obitelji. Veličina sv. Josipa je u njegovoj samozatajnosti i poniznosti, slijedi Božja nadahnuća i vjerodostojno živi svoj poziv. Nije bio čovjek velikih riječi nego čovjek djela i rada. On je i primjer povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Prema katoličkoj predaji, smatra se da je sv. Josip umro u rukama Isusa i Marije te se zbog toga štuje kao uzor pobožnog vjernika koji milost prima u trenutku smrti te zagovornikom obitelji, očeva, bolesnih, umirućih. 

                Josip, " muž pravedan", svjedok nam je Božje ljubavi u svijetu punom oholosti koji je odbacio Boga i ljudski život. 

Hrvatski Državni sabor 1687. godine donosi slijedeću odluku: "Sveti Josip Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske  u Državnom saboru godine 1687. od redova  i staleža jednoglasno je odabran".

MOLITVA SV. JOSIPU  ( papa Lav XIII)

K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. (Pošto smo tvoju Presvetu Zaručnicu za pomoć zamolili, molimo pouzdano i za tvoju pomoć) za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, smjerno te molimo da baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio, milostivo pogledaš te našoj nevolji svojom moći u pomoć pritečeš. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, Predragi Oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naši jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti. Amen.