Upute za slavlja u okolnostima epidemije

 

 

 

VELIKI TJEDAN

18.00 VELIKI ČETVRTAK

18.00 VELIKI PETAK

20.00 VELIKA SUBOTA

10.00 USKRS

(misa, obredi bez naroda)

Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku, jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. Po njemu, dakle, neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. (Heb 13, 12-15)

                                                            

Predmet:

Upute za slavlja u okolnostima epidemije koronavirusom u Velikom tjednu

Draga braćo i sestre!

Približava nam se godišnja proslava svetkovine Uskrsnuća Gospodinova koju slavimo 12. travnja 2020. godine. Toj najvećoj svetkovini u Crkvi prethodi vrijeme intenzivne priprave od Cvjetnice do Vazmenoga bdijenja. Svima nam je jasno da se ove godine nalazimo u izvanrednim okolnostima, ali okolnosti ne smiju spriječiti da u našim župnim crkvama, na skromniji način nego inače, proslavimo Nedjelju Muke Gospodnje, Vazmeno trodnevlje i sam Uskrs.

Imajući u vidu dosadašnje odredbe Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, biskupâ Splitske metropolije kao i Hrvatske biskupske konferencije te odluke Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata, koristim prigodu da Vam dadnem nekoliko uputa za vrijeme koje je pred nama:

1 . Cvjetnica.

Spomen nedjelje Muke Gospodnje može se slaviti u župnim crkvama, samostanskim i sjemenišnim kapelama, bez nazočnosti vjernika.

Župnici mogu blagosloviti maslinove grančice i ostaviti ih ispred crkve tako da ih vjernici mogu ponijeti svojim kućama u koliko je to izvedivo bez međusobnih kontakata. U protivnom, neka se blagoslovi manji broj grančica koje će poslije biti spaljene za pepeo koji ćemo imati slijedeće godine za Pepelnicu.

2. Veliki četvrtak.

- Misa posvete ulja odgađa se do daljnjega. Kad bude moguća koncelebracija i nazočnost vjernika, obavijestit ćemo vas o novom datumu slavljenja Mise posvete ulja.

- Misa Večere Gospodnje može se slaviti u župnim crkvama, samostanskim i sjemenišnim kapelama, bez nazočnosti vjernika. Popratni obredi ovoga slavlja poput pranja nogu i Prijenosa Svetootajstva se ispuštaju, a Presveti Sakrament se pohranjuje u svetohranište. Neka nakon mise Večere Gospodnje predslavitelj moli pred svetohraništem za prestanak pandemije bdijući s Gospodinom.

3. Veliki petak.

Služba Muke Gospodnje može se slaviti u župnim crkvama, samostanskim i sjemenišnim kapelama, bez nazočnosti vjernika.

Čašćenje križa poljupcem pridržano je samo predsjedatelju koji zatim križem blagoslivlja svoju župnu/ samostansku zajednicu.

Neka se sljedeća molitva umetne kao broj 11 u Sveopćim molitvama:

Molimo milosrdnog Oca,
za bolesne, preminule
i one koje je obuzeo osjećaj beznađa
u vremenu pandemije koronavirusom
kao i za sve liječnike, medicinsko osoblje
i sve službe koje se brinu o građanima
da ustraju u kušnjama, nađu utjehu u vjeri
i budu milosrdni kao Otac.

Molitva u šutnji. Zatim svećenik:

Svemogući vječni Bože,
poslao si svoga Sina da bude Emanuel – s nama Bog –

liječnik duše i tijela.
Učini nas znakom svoje milosrdne ljubavi,
pomozi svim bolesnima, ojačaj one koji gube nadu,
a preminuloj braći i sestrama udijeli puninu vječnoga života.
Po Kristu Gospodinu našem.

4. Velika subota

Vazmeno bdijenje se slavi u katedrali, župnim crkvama i samostanskim zajednicama koje ne mogu sudjelovati u drugim crkvama, bez nazočnosti vjernika. U krsnoj službi zadržava se samo obnova krsnih obećanja.

5. Uskrs

Misa na dan Vazma može se slaviti u župnim crkvama, samostanskim i sjemenišnim kapelama, bez nazočnosti vjernika. Neka zvona svečano slave i objave početak misnog slavlja tako da se vjernici u svojim obiteljima – kućnim crkvama mogu duhom uključiti u proslavu ovoga dana.

6. Blagoslov hrane za Uskrs

Zbog izvanrednih okolnosti nema blagoslova hrane u crkvama. Neka se okupljene obitelji prije jela zajedno pomole. Neka odrasli predvode molitvu Vjerovanja, Oče naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu, te Kraljice neba i blagoslove hranu ovim ili sličnim riječima:

- Bože, ti si po smrti i uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista obnovio ljudski rod i cijeli svemir. Blagoslovi (učiniti rukom znak križa nad hranom +) ovu hranu i piće da nam bude znak vazmene obnove. Daj da svi koji je blaguju ustraju u tvojoj milosti i uvijek žive kao novi ljudi. Po Kristu Gospodinu našem. – Amen

 

 

7. Slavlja krizme i prve pričesti

 Za sada, ovogodišnji krizmanici i prvopričesnici će se pridružiti sljedećoj generaciji i primiti sakramente potvrde i euharistije 2021. godine. Napominjem da se ova odluka može promijeniti u koliko bi se promijenile okolnosti. Na svima nama je sada ustrajati u molitvi i strpljivo se nositi s kušnjama koje nosi ovo današnje vrijeme. * * * Pozovite vjernike da prate objave u medijima o prijenosima slavlja kroz ovo vrijeme. Također, putem društvenih mreža obavještavajte ih o događanjima u Vašoj župi i našoj Biskupiji. Koristimo prigodu obavijestiti vas da će se slavlja od Cvjetnice do Uskrsa prenositi iz naše Katedrale preko Facebooku Šibenske biskupije: - Veliki četvrtak u 17 sati - Veliki petak u 17 sati - Velika subota u 20 sati - Uskrsna misa u 12 sati. Draga braćo i sestre, ovakvu Korizmu i slavlje Uskrsa nikada nismo imali, nitko to nije mogao predvidjeti. Svemogući Bog je dopustio da prođemo kroz ovu kušnju kako bi razbistrio pogled naše duše, kako bi nas vratio istinskim vrijednostima vjere i ljubavi. Neka sve što prolazimo od nas učini bolje ljude, neka vjera u Boga Uskrslog Krista i njegova neizmjerna ljubav koja s križa progovara, urode plodom dobrote koja nas vodi prema vječnosti.

Želim vam ovim putem blagoslovljene dane Velikog tjedna i radosnom nadom ispunjen blagdan Uskrsa.

+ Tomislav Rogić, šibenski biskup 

 

 

Odredbe

URBI ET ORBI

„Uvečer“ (Mk 4, 35). Tako započinje Evanđelje koje smo čuli. Već tjednima se čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom, koja paralizira sve na svom putu: to se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenikâ iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi… svi se nalazimo. Poput tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi kažu: „ginemo“ (r. 38), tako smo i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno.

 

Lako se prepoznajemo u ovome izvješću. Ono što je teško razumjeti jest Isusovo držanje. Dok su učenici, naravno, uznemireni i očajni, on je na krmi, dijelu lađe koja tone prva na dno. I što čini? Unatoč metežu, on mirno spava, pouzdan u Oca – to je jedini put u Evanđelju kada vidimo Isusa kako spava. Kad su ga zatim probudili, pošto je smirio vjetar i vodu, obraća se učenicima prijekornim tonom: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ (r. 40).

 

 

Pokušajmo razumjeti. U čemu se sastoji pomanjkanje vjere učenikâ, koje je u opreci s Isusovim povjerenjem? Oni nisu prestali vjerovati u Njega, naime, dozivaju ga. No pogledajmo kako ga dozivaju: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ (r. 38). Zar ne mariš: misle da Isus ne mari za njih, da ga nije briga za njih. Među nama, u našim obiteljima, jedna od stvari koja nas najviše boli jest kad čujemo kako nam govore: „Zar te nije briga za mene?“. To je rečenica koja boli i stvara nemir u srcu. To je uzdrmalo i Isusa. Jer nikoga nije više briga za nas od njega. Naime, kad su ga zazvali on spašava svoje nepovjerljive učenike. 

Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili naše planove, naše projekte, naše navike i prioritete. Pokazuje nam kako smo pustili da se uspava i napustili ono što jača, podupire i daje snagu našemu životu i našoj zajednici. Oluja je razotkrilo sve nakane da se „spakira“ i zaboravi ono što je hranilo dušu naših narodâ; sve one pokušaje da ih se umrtvi prividno „spasonosnim“ navikama koje nas ne mogu vratiti korijenima i prizvati sjećanja naših pređa, oduzimajući nam tako imunitet potreban za suočavanje s protivštinama. 

S olujom se urušila obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj „ego“ uvijek zaokupljeni vlastitom slikom; i na vidjelo je izašla, još jednom, ona (blagoslovljena) zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći. 

„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas. U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Sada, dok smo u moru kojim bjesne valovi, zazivamo tebe: „Probudi se Gospodine!“.

„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, upućuješ nam poziv, poziv na vjeru koja se ne sastoji toliko u tome da vjerujemo da Ti postojiš, koliko u tome da dođemo k Tebi i uzdamo se u Te. U ovoj Korizmi odjekuje tvoj hitni poziv: „Obratite se“, „vratite se k meni svim srcem svojim“ (Joel 2, 12). Pozivaš nas da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora. To nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno a što prolazno, da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svojega života ponovno usmjerimo prema Tebi, Gospodine, i prema drugima. Možemo upraviti svoj pogled u mnoge uzorne suputnike koji su, u ozračju straha koje vlada, odgovorili tako da su dali vlastiti život. To je djelotvorna sila Duha izlivena i oblikovana u hrabre i velikodušne predanosti. To je život Duha koji je sposoban otkupiti, oplemeniti i pokazati kako su naši životi istkani i podržani od običnih – u pravilu zaboravljenih – ljudi koji se ne pojavljuju na naslovnicama novina i časopisa ili na velikim podijima umjetničko-zabavnih priredbi, ali, bez sumnje, danas pišu presudne događaje naše povijesti: to su liječnici, medicinske sestre i medicinski tehničari, zaposlenici u veletrgovinama, čuvari, prijevoznici, pripadnici snaga reda, volonteri, svećenici, redovnici i mnogi, ali zaista mnogi drugi koji su shvatili da se nitko ne spašava sam. Suočeni s patnjom, gdje se mjeri istinska razvijenost naših narodâ, otkrivamo i doživljavamo Isusovu Velikosvećeničku molitvu: „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21). Koliko je onih koji svakodnevno pokazuju strpljivost i ulijevaju nadu, pazeći da ne siju paniku, nego suodgovornost. Koliki očevi, majke, djedovi i bake, učitelji malim i svakodnevnim gestama pokazuju našoj djeci kako se suočiti i prevladati krizu prilagođavajući navike, dižući glavu gore i potičući na molitvu. Koliko je onih koji mole, stavljaju na raspolaganje i zalažu se za dobro sviju. Molitva i tiho služenje: to su naša pobjednička oružja.

„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Početak vjere je svijest o tome da nam je potrebno spasenje. Nismo sami sebi dovoljni, sami tonemo: trebamo Gospodina kao drevni moreplovci zvijezde. Pozovimo Isusa u lađe našega života. Predajmo mu svoje strahove da ih On pobijedi. Poput učenikâ iskusit ćemo da s njim na lađi nećemo doživjeti brodolom. Jer to je snaga Boža: okrenuti na dobro sve što nam se događa, pa i loše stvari. On donosi spokoj u naše oluje, jer s Bogom život nikada ne umire.

 

Gospodin pred nas stavlja izazov i poziva da na njega odgovorimo. Usred naše oluje poziva nas da se probudimo i pokažemo djelatnu solidarnost i nadu koji mogu dati postojanost, podršku i smisao ovim satima kada se čini da se sve ruši i propada. Gospodin se budi da probudi i oživi našu uskrsnu vjeru. Imamo sidro: u njegovu smo križu spašeni. Imamo kormilo: u njegovu smo križu otkupljeni. Imamo nadu: u njegovu smo križu izliječeni i zagrljeni da nas ništa i nitko ne odijeli od njegove otkupiteljske ljubavi. Usred izolacije u kojoj nam silno nedostaju drage osobe i susreti, u kojoj doživljavamo nedostatak mnogih stvari, još jednom slušamo navještaj koji nas spašava: on je uskrsnuo i živi uz nas. Gospodin nas sa svoga križa potiče da pronađemo život koji nas očekuje, da pogledamo prema onima koji nas traže, da osnažimo, prepoznamo i potaknemo milost koja prebiva u nama. Ne trnimo stijenj što tek tinja (usp. Iz 42, 3), koji se nikada ne gasi, i pustimo mu da ponovno zapali nadu. 

Prigrliti svoj križ znači smoći hrabrosti prigrliti sve protivštine sadašnjeg vremena, napuštajući na trenutak svoju tjeskobnu težnju prema svemoći i posjedovanjem kako bismo dali prostora kreativnosti koju samo Duh može pobuditi. To znači pronaći hrabrost da se otvore prostori u kojima će se svi moći osjetiti pozvanima i omogući nove oblike gostoljubivosti, bratstva i solidarnosti. U njegovu smo križu spašeni kako bismo prihvatili nadu i omogućili da ona bude ta koja će jačati i podupirati sve moguće mjere i načine koji nam mogu pomoći da čuvamo sebe i druge. Prigrliti Gospodina kako bismo prigrlili nadu: eto snage vjere koja oslobađa od straha i daje nadu! 

„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Draga braćo i sestre, s ovog mjesta, koje govori o Petrovoj stamenoj vjeri, želim vas večeras sve povjeriti Gospodinu, po zagovoru Majke Božje, koja je zdravlje svoga naroda, zvijezda u olujnome moru. Neka iz ovih kolonada koje grle Rim i svijet siđe na vas Božji blagoslov poput utješnog zagrljaja. Gospodine, blagoslovi svijet, daj zdravlje tijelima i utjehu srcima. Tražiš od nas da se ne plašimo, ali naša je vjera slaba i bojimo se. Ali Ti, Gospodine, ne ostavi nas na milost i nemilost oluji. Ponovi još jednom: „Ne bojte se“ (Mt 28, 5). A mi, zajedno s Petrom, „svu svoju brigu povjeravamo Tebi jer Ti se brineš za nas“ (usp. 1 Pt 5, 7).