Došašće - Advent

U one dane i u vrijeme ono, podići ću Davidu izdanak pravedni, on će zemljom vladati po pravu i pravici. ( Jer 33,15)

 

Započinje vrijeme Došašća, vrijeme u kojemu iščekujemo dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Riječ se utjelovila u  našu povijest i tako zauvijek zapečatila novi savez između Neba i zemlje.

Advent je vrijeme radosnog iščekivanja Mladoga Sunca, vrijeme u kojem odzvanja krik Crkve, Nevjeste koja u Duhu poziva: Dođi Gospodine Isuse, Marana tha! To je vrijeme u kojem  razmatramo nevidljivu stvarnost, Boga, kad će Nebo sići na zemlju i anđeli pjevati: " Slava Bogu u visinama i na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. (Lk 2,14)

Advent nije samo liturgijsko slavlje, bogoslužje nego i bratoslužje jer čovjek najprije doživljava svoje obraćenje Bogu, a onda i bratu čovjeku. Tijekom ovih tjedana Adventa možemo se iskreno zapitati: Očekujemo li Gospodina, da ili ne? Želimo li ga doista susresti? Odgovori na ova pitanja rađaju se iz našeg svakodnevnog življenja, naše vjere, pouzdanja...

           U crkvi se postavljaju četiri adventske svijeće koje označuju četiri nedjelje. Prva je proročka, na spomen proroka koji su prorekli rođenje Spasitelja, druga - betlehemska, označava da su svi narodi pozvani na spasenje. Treća je svijeća pastira koji su se prvi došli pokloniti novorođenom Djetetu, a četvrta je svijeća anđela kao podsjetnik na Radosnu vijest koju su navijestili u božićnoj noći.

Duhovni put Adventa obilježavaju i četiri adventske osobe; Izaija - prorok velike nade " Sam će vam Gospodin dati znak, evo Djevica će začeti i roditi sina i zvat će se Emanuel" (Iz7, 10-17); Ivan Krstitelj, preteča, Glas koji viče u pustinji; Marija, ikona Došašća, koja nam u svojoj neznatnosti rađa Mesiju, Spasitelja i po kojoj ulazimo u Božićno otajstvo i Josip, sin Davidov koji će Sinu Božjem nadjenuti ime, Isus!

 

Čuj jasni glas odjekuje,                                                 Nek duh se diže klonuli                                       

U tami nas opominje:                                                    Nek praha više ne grli,                                                                                  

Oda sna se trgnite,                                                        U visu nova zvijezda sja,                                   

S nebesa Isus dolazi.                                                    Od rana da nas ozdravlja. 

 Treća nedjelja Došašća, nedjelja je Caritasa, solidarnosti s potrebitima koje je čovjek možda zaboravio ali Bog - ne. Stoga, ne bojmo se otvoriti vrata Kristu, kako bi se svaka praznina naše duše ispunila milošću i toplinom prema bratu čovjeku da bismo poput bl. Majke Terezije mogli reći. " Ako ikad postanem sveta - zacijelo ću biti svetica "tame". Trajno ću biti odsutna s neba da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami".

 

                          

 

 

 

 

 

 

26.12. Sv. Stjepan, prvomučenik

 

 

Prvi slavni atleta vjere u Krista. Prvi je koji je pokazao da je znao naslutiti opći značaj nove religije u svim njenim razmjerima. Sv. Stjepanu pripada čast što je zadao prvi udarac i zapečatio slavni pothvat krvlju, a to je bila prva krv koja je bila prolivena nakon Isusove smrti. Slavno prvenstvo, koje mladog mučenika smješta najbliže božanskom golgotskom mučeniku, i čini to dragocjenijom i časnijom njegovu plemenitu krunu. ( Ivan XXIII- Dnevnik duše) 

USKRS

 


 

Christus vincit, regnat, imperat!

 

 

 

" Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša! .... Još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi." (1Kor15,14-19)

             Uskrs je dan u kojem čovjek doista pripada Kristu jer ga Gospodin, poput Izraelaca, oslobađa od ropstva grijeha. Od uskršnje zore, novo proljeće nade obuzima svijet, jer Uskrs nije povijesni trenutak nego početak novoga, vječnog života. Uskrsnuće označava najveću Kristovu pobjedu i ujedno jamstvo pobjede za Crkvu, usprkos protivštinama, usprkos progonima, jučer u prošlosti, sutra u budućnosti. Isus svoje uskrsnuće nije upotrijebio da ponizi neprijatelje nego je svoje svjedoke uputio da na tihi način, u Duhu ljubavi, privode ljude novosti života. " Umro je i uskrsnuo da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv10,10) Sve treba spasiti. To je moguće samo ljubavlju, pomirenjem i praštanjem. To je novi kvasac, to je budućnost. To je poruka Kristova uskrsnuća. Da je Krist uskrsnuo, možemo danas doživjeti istom snagom kao što su to doživjeli apostoli. Jer, Isus je isti i jučer i danas i uvijeke(Heb13,8). Ukazuje nam se u njegovoj zajednici, među braćom i sestrama, u svetoj pričesti. Uskrsli tada stoji u nama. O njemu razmišljamo, s njime se suobličujemo, s njime patimo, po njemu se veselimo.  Uskrsnućem, Bog dokazuje da je pobijedio smrt pa apostol Pavao može reći: " Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj?" ((1Kor15,55). 

... A sunce plamsa u visini. Njišu se

Sve zelen-grane jela stoljetnih,

I grme r jeke ispod nogu Njegovih,

I orli kriče iznad glave Njegove,

I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj

Visoko na visinama,

Duboko u nizinama:

Hozana, Sine Davidov!

Hozana, rode moj!  (V. Nazor. Uskrs)

 

 

       

      

 

UZAŠAŠĆE

 

 

Kao što je Kristovo Uskrsnuće za vrijeme Vazmenog svetkovanja bilo uzrok našega veselja, tako je i njegovo Uzašašće na nebo povod sadašnje naše radosti. Svečano slavimo ovaj dan kada je naša bijedna narav u Kristu sjela uz Boga Oca i tako je uzvišena iznad sve nebeske vojske , iznad svih anđeoskih redova i nad sve nebeske vlasti. Bog nas je na taj način utemeljio i podigao da nam vjera ne bi klonula, da se nada ne bi pokolebala, a ljubav ohladnjela. Tim se milost Božja pokazala divnijom  jer je uklonjeno od naših očiju ono što bi s pravom izazivalo poštovanje da je s nama. Ono što je bilo vidljivo u našem Spasitelju sada je postalo tajnom. Da bi vjera bila uzvišenija i tvrđa, mjesto vidljive pojave imamo nauku. Tu nauku vjerodostojnom drže srca vjernika, jer su prosvijetljeni nebeskim svjetlom. 

                                                                                                             Sv Lav Veliki

Ovo slavlje nas podsjeća na to da je revnost za duše zapovijed Gospodinova, koji nas po svome uzašašću šalje kao svjedoke po cijelom svijetu. Velika je naša odgovornost; jer biti svjedok Kristov zahtijeva prije svega življenje po njegovom nauku te stoga i potrebnu borbu da naše ponašanje podsjeća na Isusa i da otkriva njegov dragi lik. ( Josemaria Escriva, Susret s Kristom)

                                                                                                       

CVJETNICA - Nedjelja Muke Gospodnje

 

"Braćo, muževi, nama je upravljena ova Riječ spasenja. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. Pošto pak izvršiše sve što je u njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. Ali Bog ga treći dan uskrisi od mrtvih". ( Dj 13,26-30a)

Nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u Veliki tjedan, u tjedan najvećih otajstava naše vjere. U punini svojeg liturgijskog sadržaja, Cvjetnica izražava bit Vazmenoga misterija: kroz muku, poniženje i smrt, Krist dolazi do života, pobjede i ulazi u svoju slavu. 

Silan svijet s oduševljenjem prati Isusa na njegovu putu iz Betanije u Jeruzalem. Hodočasnici zajedno s učenicima rasprostiru svoje haljine po cesti kojom Isus prolazi, trgaju grančice uzvikujući: Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Narod ga slavi kao kralja da bi ga, jer nije htio povesti bitku protiv rimskog okupatora, osudio na smrt, vičući " Raspni ga, raspni! 

Isus slobodno ide u smrt navješćujući kraljevstvo Božje. Nemilosrdni, mnogobrojni udarci po bezgrešnim, svetim Isusovim udovima! Na glavi Kralja - trnova kruna, kruna vlasti koja je od Boga, kruna pletena od naših grijeha i okrutnosti. Život i smrt dvije su odrednice Isusove žrtve. Od osmijeha u Betlehemu do posljednjeg daha i jecaja na križu koji je sabrao sve naše boli da bi ih posvetio, koji je okajao sve naše grijehe da bi ih izbrisao; to je Isusov život u našem životu. 

Ti snagom križa krvavog

Sav dug nam, Kriste, otpusti,

I ropstvo staro dokonča,

Slobodom ljude obdari.

 

Podno križa, Majka, ožalošćena. Molimo i mi s njom da predragocjenjena krv prolivena za sve ljude, dadne na kraju svim ljudima spasenje i obraćenje i da Isusova krv bude svima jamstvo, zalog vječnog života.

 

 

 

 

 

 

 

Razni sadržaji

Sunday the 9th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017