Svetkovina Bogojavljenja
Blagoslov vode na svetkovinu ili u predvečerje Bogojavljenja ima svoje korijene među kršćanima u Egiptu. Prema vjerovanju pogana ta je voda imala posebnu snagu upravo u noći između 5. i 6. siječnja. Ljudi bi je te noći grabili i nosili kući. Prema izvještaju Klementa Aleksandrijskoga kršćani su zbog toga na Bogojavljenje slavili i njegovo krštenje u Jordanu. Vrhunac slavlja bilo je uranjanje križa u vodu, čime se htjelo naznačiti da Krist donosi život. Križari i hodočasnici donijeli su taj običaj na Zapad, gdje je onda uveden blagoslov vode na Bogojavljenje. Blagoslovljena voda je za kršćane uvijek znak i sjećanje na vodu krštenja u kojoj su se preporodili na novi život.
Što dršćeš, kruti Irude,
Od Kralja koji dolazi?
Ne, prijestolja ne otima
Tko rajski prijesto dariva.
Bogojavljenje, svetkovina je objave Gospodinove narodima čitavoga svijeta što su ih predstavljali Mudraci s Istoka kako bi iskazali čast kralju čije je rođenje navijestila zvijezda, kralju koji je poslan od Boga da donese mir i spasenje svemu svijetu.
Bog žudi da se objavi svim narodima. " Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti", rekoše mudraci Herodu (Mt2,29). Došli su izdaleka, bogati, učeni. Crkva je u njima uvijek gledala predstavnike svih naroda. Stoga, svaki je čovjek pozvan da dođe k malenomu Djetetu.
I pastiri i mudraci imaju nešto zajedničko: nebo. Pastiri su podigli oči i vidjeli anđele, čuli su njihov glas i poslušali, a Mudraci, vidjeli su jednu zvijezdu i vjerno su je slijedili. I jedni i drugi kažu da je potrebno podignuti oči da bi se susreo Gospodin.
Ant.3 Zvijezda sva u plamenu blista pokazuje Boga, Kralja kraljeva. Mudraci je vidješe i velikom kralju dare doniješe.
Premda kraljevi, poklonili su se pred jednim djetetom, pred njegovom veličinom jer su u njemu prepoznali Spasitelja. Njihov ih je put vodio k Istini, Kristu koji je postao naš brat i objavio se u punini svoje osobe i svoga poslanja. Padaju ničice darujući mu darove, tri proročka dara, koji mu priznaju kraljevsko dostojanstvo: zlato - Isusovo kraljevanje, tamjan - Božje sinovstvo, smirnu - otajstvo njegove muke. Mudraci se drugim putem vraćaju u svoju domovinu jer kad je Gospodin u srcu, ne možemo ići starim putem.
Bogojavljenje je i misionarski blagdan jer su u crkvu pozvani svi narodi, svih kultura i rasa koji u svojem srcu i svojem umu opažaju znakove Božje prisutnosti u objavi Isusa Krista. Crkva jest mjesto gdje se okupljaju narodi da slave Krista i Boga ali i da prime milosti i snage i poticaje Riječi za život po njoj.
Na svetkovinu Bogojavljenja, obilježava se Dan svetog Djetinjstva, dan kada djeca i odrasli na razne načine, a osobito materijalnim prilozima i molitvom, pomažu siromašnoj djeci širom svijeta. Djelo svetog Djetinjstva osnovao je u Francuskoj biskup Charles de Forbin-Janson 1843., kada je sazvao djecu Pariza i zajedno s njima molio i prikupljao sredstva za djecu Kine koja su umirala od neimaštine.
Citanje župne statistike!
NOVA GODINA - SV. MARIJA BOGORODICA
Na tom mladom ljetu veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo!
Poput Marije, u nadolazećoj godini, stavimo svoj život u Božje ruke, povjerimo ga njemu, kako bismo pored svih briga koje nosi svakodnevica, živjeli u ljubavi i tu ljubav dijelili sa svima!
A ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji? (1 Iv 5, 3-5)
Dobro došla u Ime Gospodnje. Godinama tvojim Gospodine nema kraja.
MAJČIN DAN - PRVA SVETA PRIČEST
" Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus, one noći kad bijaše predan, uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: " Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen". Tako i čašu po večeri govoreći: " Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen" (1Kor11,23-25).
Euharistija je spomen-čin Isusove Posljednje večere i njegove žrtve na križu. Pričest nije samo dar Božji, nego ona je sam Bog koji sam sebe dariva. Pričest ne dariva milost nego je ona osoba samog Isusa koji je izvor svih milosti.
Danas, na Majčin dan, šesnaestero djece primit će prvi puta Krista u svoja srca. Tijelo Kristovo, Isus, Sin Božji i Marijin sad je osobno tu. Vjeruješ li ovo? Tvoj Amen znači: Da, vjerujem u to, svom dušom! Da, primam ga s ljubavlju i radošću. I u tvom Amenu vječni Otac čuje Marijin " Neka bude" koji ovdje i sada kao jeka odjekuje.
26.12. Sv. Stjepan, prvomučenik
Prvi slavni atleta vjere u Krista. Prvi je koji je pokazao da je znao naslutiti opći značaj nove religije u svim njenim razmjerima. Sv. Stjepanu pripada čast što je zadao prvi udarac i zapečatio slavni pothvat krvlju, a to je bila prva krv koja je bila prolivena nakon Isusove smrti. Slavno prvenstvo, koje mladog mučenika smješta najbliže božanskom golgotskom mučeniku, i čini to dragocjenijom i časnijom njegovu plemenitu krunu. ( Ivan XXIII- Dnevnik duše)
UZAŠAŠĆE
Kao što je Kristovo Uskrsnuće za vrijeme Vazmenog svetkovanja bilo uzrok našega veselja, tako je i njegovo Uzašašće na nebo povod sadašnje naše radosti. Svečano slavimo ovaj dan kada je naša bijedna narav u Kristu sjela uz Boga Oca i tako je uzvišena iznad sve nebeske vojske , iznad svih anđeoskih redova i nad sve nebeske vlasti. Bog nas je na taj način utemeljio i podigao da nam vjera ne bi klonula, da se nada ne bi pokolebala, a ljubav ohladnjela. Tim se milost Božja pokazala divnijom jer je uklonjeno od naših očiju ono što bi s pravom izazivalo poštovanje da je s nama. Ono što je bilo vidljivo u našem Spasitelju sada je postalo tajnom. Da bi vjera bila uzvišenija i tvrđa, mjesto vidljive pojave imamo nauku. Tu nauku vjerodostojnom drže srca vjernika, jer su prosvijetljeni nebeskim svjetlom.
Sv Lav Veliki
Ovo slavlje nas podsjeća na to da je revnost za duše zapovijed Gospodinova, koji nas po svome uzašašću šalje kao svjedoke po cijelom svijetu. Velika je naša odgovornost; jer biti svjedok Kristov zahtijeva prije svega življenje po njegovom nauku te stoga i potrebnu borbu da naše ponašanje podsjeća na Isusa i da otkriva njegov dragi lik. ( Josemaria Escriva, Susret s Kristom)
Uašašće jača i ohrabruje našu nadu da ćemo stići u nebo i neprestano nas potiče da uzdižemo svoja srca, kao što nas pozivlje misno predslovlje, da tražimo ono što je gore. Sada je naša nada uistinu velika, jer nam je sam Krist pripravio mjesto.
Isus odlazi ali ostaje blizu svakome. Naći ćemo ga u Svetohraništu, ne ostavlja nas kao siročad. Šalje i nas da poput apostola, pomognemo u širenju njegova nauka, njegove ljubavi!
