PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA
" Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite." (Mal3,1)
Prikazanje Gospodinovo, događaj je spasenja, javni prinos Isusa Bogu, njegovu Ocu. Prepoznali su ga pravedni, bogobojazni starac Šimun i proročica Ana, pobožna žena koja je postovima i molitvom danju i noću služila Bogu, i najavili ga kao Božje svjetlo Izraelu i poganskim narodima, ali i kao osporavani znak.
Marija i Josip, poslušni Mojsijevom zakonu, učinili su ono što je propisano i odveli su Isusa da ga posvete Gospodinu. Kako su bili siromašni, nisu bili u stanju kupiti janje za žrtvu te su ponudili nekoliko golubova premda su u stvarnosti Bogu dali " istinsko janje" za spasenje svijeta.
Šimun je očekivao " utjehu Izraelovu" i Duh mu je obećao da neće umrijeti " dok ne vidi "pomazanika Gospodnjeg". Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja, doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete. Uzima ga, blagoslivljajući. Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života jer je dočekao ispunjenje Utjehe Izraelove.
Drugi Šimunov blagoslov jest najava Mariji da će njezin Sin biti " znak osporavan", a i njoj samoj " mač će probosti dušu".
S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Isusa neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci kao i danas ,mnogi kršćani, ali on neće mjenjati svoj način djelovanja da bi se svijetu svidio.
Isus iz Nazareta Svjetlo je svijeta. Suvremenici Isusovi htjeli su ugasiti to Svjetlo pribivši ga na križ. Ali osvanulo je uskrsno jutro, jutro nove nade, vječnoga života, vječnoga svjetla koje grješnima daje oprost, umornima odmor, pokleklima snagu. Svjetlo se suprotstavlja mraku, ono pobjeđuje. Zato vjernici blagoslivlju i pale svijeće koje će im na času smrti osvjetliti put u novi život, neuništivi, u vječnom sjedinjenju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.
