NOVA GODINA - SV. MARIJA BOGORODICA

 

Na tom mladom ljetu veselimo se,

Mladoga Kralja mi molimo!

 

Dobro došla u Ime Gospodnje. Godinama tvojim Gospodine nema kraja.

26.12. Sv. Stjepan, prvomučenik

 

 

Prvi slavni atleta vjere u Krista. Prvi je koji je pokazao da je znao naslutiti opći značaj nove religije u svim njenim razmjerima. Sv. Stjepanu pripada čast što je zadao prvi udarac i zapečatio slavni pothvat krvlju, a to je bila prva krv koja je bila prolivena nakon Isusove smrti. Slavno prvenstvo, koje mladog mučenika smješta najbliže božanskom golgotskom mučeniku, i čini to dragocjenijom i časnijom njegovu plemenitu krunu. ( Ivan XXIII- Dnevnik duše) 

MAJČIN DAN - PRVA SVETA PRIČEST

 

 

 

" Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus, one noći kad bijaše predan, uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: " Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen". Tako i čašu po večeri govoreći: " Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen" (1Kor11,23-25).

Euharistija je spomen-čin Isusove Posljednje večere i njegove žrtve na križu. Pričest nije samo dar Božji, nego ona je sam Bog koji sam sebe dariva. Pričest ne dariva milost nego je ona osoba samog Isusa koji je izvor svih milosti.

Danas, na Majčin dan, dvanaestero djece primit će prvi puta Krista u svoja srca. Tijelo Kristovo, Isus, Sin Božji i Marijin sad je osobno tu. Vjeruješ li ovo? Tvoj Amen znači: Da, vjerujem u to, svom dušom! Da, primam ga s ljubavlju i radošću. I u tvom Amenu vječni Otac čuje Marijin " Neka bude" koji ovdje i sada kao jeka odjekuje. 

Svjetlo na kraju tunela

   

           

 

Moji su roditelji prije 27 godina dobili svog prvorođenca, Josipa. Nedonošće, zdravstveni problemi, bolnice, neprospavane noći. Roditelji jako mladi. Dok su se drugi zabavljali, oni su bdili nad prvorođencem i radovali se svakom novom danu. Njihova utjeha bio je Bog!

            Praznovjerni puk ih je proždirao pogledima čuđenja, a i gađenja, kao da će invaliditet prijeći na njih ako mu se približe. Dok su u prolazu kroz usta blagoslivljali, u srcima su proklinjali. Govorili bi: " Blaženi Bog da ga digne".

Zabijali su smrtnu strijelu u srca mojih roditelja jer nisu shvaćali da Josip nije Božja kazna za nas nego blagoslov od Boga. Kad bi govorili: " Tko zna čije on grijehe ispašta?" nisu znali da Svevišnji prašta, a ne kažnjava. Ne znaju kakva nevina, čista i Božja ljubav od njega dolazi. Zato i u molitvama pobožnoga srca molimo " Bože moj, istrgni me iz ruke bezbožnika, iz šake grešnika i nasilnika, jer ti si nada moja Gospodine, ti si od mladosti moje pouzdanje".

Nada, ufanje i vjera nikada se nisu ugasili u srcima mojih roditelja. Zato sam i ja stigla  u tu blagoslovljenu obitelj. Ja, koja sam za njih Nada u budućnost, "svjetlost na kraju tunela" kako kaže moja mama. Samo u Bogu njihova je duša nalazila mir, jer od njega im je dolazila nada. Nakon uporne borbe, s vjerom u Boga, danas  imam i brata Lovru.

Medicina je kod nas i u drugim zemljama odustala od mojega brata Josipa. Rekli su kako neće dočekati svoj 5. rođendan, a on je slavio i svoj 27.  

Opširnije...

NEDJELJA DOBROGA PASTIRA

 

Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam... U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge. 

Utjelovljeni je Logos pravi nositelj ovaca - pastir koji ide za nama na trnovitim putovima našega života. Nošeni na njegovim ramenima, dolazimo kući. On je dao svoj život za nas. On sam je život. (Benedikt XVI, Isus iz Nazareta)

 

Molitva

 

 

 

Otvori prozor na nebu,

O Bože - nek znamo da l jesi

Još tu! Boljem Sv jetu mijesi

Mulj nov, i nov kvas našem hljebu!

 

Pres jeci te krvave pute,

Oče, što vjerujem u te! 

                                (V. Nazor: Molitva)

Proljeće

 

 

Došlo je k meni kradom

s granom u plašljivom oku.

Na dlanu je nosilo nebo,

u vjetru je kupalo vrat.

I ja sam rumen

ko oblak,

obujmio nebo i vjetar.

Ko kiše su pjevale ruke,

ko rijeka je proticao dan...

Poljubio sam proljeće.  ( J. Pupačić: Proljeće)

Nedjelja Božanskoga milosrđa

 

 

Nije li tvoje milosrđe na nebu i nad svim tvojim drugim djelima: Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja i milosrdan si svim djelima svojim ( Ps36,6 i Ps145,9) Nisi li ti sam rekao da nećeš žrtve nego milosrđe: milosrđe ti je milo, a ne žrtve. A ja sam jadni grešnik, nisam li čudovište, čudo tvoga milosrđa?

Ja sam izgubljena ovca, a ti si dobri Pastir koji si pun brige trčao za mnom, konačno me dostigao i nakon nebrojenih znakova ljubavi, stavio me na ramena i radosno me odveo u ovčinjak (usp. Lk15,4-5). Ja sam onaj nesretnik kojega su na putu u Jerihon napali razbojnici, istukli, izranili. A ti, milosrdni Samaritanče, ti si mi pružio okrepu, na me izlio vina, dao si mi da shvatim one strahovite istine koje su me probudile iz mrtvila ..... (Ivan XXIII: Dnevnik duše) 

Rekonstrukcija zvonika Župne crkve

8. ožujka 2016.

Postavljanjem skele, započela je opsežna rekonstrukcija i sanacija zvonika Župne crkve.Samo vanjsko oplošje, što zbog loše tehnike gradnje, što zbog korištenja kamena visoke poroznosti je u izuzetno lošem stanju. Degradaciju kamena pospješili su atmosferski uvjeti i udar kuglaste munje, 1993. godine. Radove će izvesti licencirana tvrtka ovlaštena za rad na kulturnoj baštini uz ak. kipara Tomislava Šalova.  

 

                           

           

Uz Valentinovo

 

 

 

 

 

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje biće neshvatljivo, život mu ostaje lišen smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje. Upravo stoga, Krist Otkupitelj sasvim otkriva čovjeka samome čovjeku. Papa Ivan Pavao II

 

Ljubav je velikodušna

dobrostiva je ljubav

ne zavidi

ljubav se ne hvasta

ne nadima se

........ ne pamti zlo

         ne raduje se nepravdi

         a raduje se istini

         sve pokriva, sve vjeruje

         svemu se nada, sve podnosi

Ljubav nikad ne prestaje. Iz poslanice Korinćanima

 

 

KRŠTENJE GOSPODINOVO

 

 

" Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom." (Rim6,3-4)

         Ivan Krstitelj propovijedao je krst vodom kao znak kajanja za grijehe da bi pripravio dolazak Mesije. Ivanovo krštenje simbolizira novu stranicu nečijega života i življenja. Isus, bez grijeha želi primiti Ivanovo krštenje i postati nam u svemu jednak osim u grijehu i stoga je razumljivo Ivanovo odvraćanje Isusa jer Ivan ga vidi kao Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta. Isus je novo Pashalno Janje Novoga saveza čijom smo krvlju otkupljeni i spašeni od smrti vječne. Isusovo krštenje izražava smisao njegova života - ispuniti svu pravednost, do smrti na križu, uzevši naše grijehe na sebe. "Isus postaje živim vrutkom koji i nas oživljava". (usp. Iv19, 34; Iv5,6, Duh liturgije) 

Sakramentom krštenja, oblačeći Krista, postajemo Djeca Božja. Krst je početak, prvina Božjih darova kojim se napukle trske zacjeljuju, a stijenja raspiruju. Krštenjem, pritjelovljujemo se Kristovoj zajednici i postajemo dionici Kristova svećenstva. 

Blagdanom Krštenja Gospodinovog završava se kratko ali vrlo intenzivno vrijeme božićnog otajstva.

BOGOJAVLJENJE - SVETA TRI KRALJA

 

 

 

Što dršćeš, kruti Irude,

Od Kralja koji dolazi?

Ne, prijestolja ne otima

Tko rajski prijesto dariva.

 

Bogojavljenje, svetkovina je objave Gospodinove narodima čitavoga svijeta što su ih predstavljali Mudraci s Istoka kako bi iskazali čast kralju čije je rođenje navijestila zvijezda, kralju koji je poslan od Boga da donese mir i spasenje svemu svijetu.

Zvijezda ima svoju simboliku. Ona je znak koji ovo dijete označuje kao Spasitelja kojega je Izrael očekivao. Mudrace, zvijezda najprije vodi u Jeruzalem, u kraljevu palaču jer ondje mora biti rođen budući kralj. Potrebna im je uputa preko svetih spisa, preko riječi živoga Boga da bi konačno našli put prema Davidovu baštiniku jer riječ Božja daje da se otkrije ne samo volja Božja nego i njegova prisutnost među nama skrivena u malenom djetetu.

" Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom." (Mt2,10) Zvijezda im opet svijetli vodeći ih u Betlehem do djeteta i njegovih roditelja na rubu društva jer se za Boga  sve što je veliko rađa iz onoga što je malo, neznatno. Mudraci dolaze pred Isusa i padajući ničice daju mu svoje darove koji mu priznaju kraljevsko dostojanstvo; zlato - Isusovo kraljevanje, tamjan - Božje sinovstvo, smirnu - otajstvo njegove muke. Isus - Kralj je židovski, priznat kao Sin Božji kojemu se klanjaju pogani. Bogojavljenje, svetkovina je univerzalnosti Crkve koju Bog čini sveopćim sakramentom spasenja.

 

Svetkovina Bogojavljenja posvećena je i Djelu Sv. Djetinjstva. Djelo Sv. Djetinjstva sastoji se od dva stupa: molitve i materijalne žrtve. Oba se koriste kako bi se pomoglo duhovne i materijalne potrebe djece diljem svijeta: izgradnja škola, sirotišta, bolnica, kako bi se pomoglo djeci u azilu, djeci na župama i u različitim pokretima i udrugama. 

Više na www.misije.hr

ČITANJE ŽUPNE STATISTIKE!

Božić - Rođenje Gospodinovo

 

 

 

 

Betlehem, ecce in hoc parvo terrae foramine

Caelorum Conditor natus est.

Hic involutus pannis

Hic visus a pastoribus

Hic demonstratus a stella

Hic adoratus a Magis.

            -              

Ovdje u Betlehemu,

U ovoj maloj rupi u zemlji,

Rodio se tvorac visina.

Ovdje je povijen u pelene,

Ovdje su ga vidjeli pastiri,

Ovdje je pokazan od zvijezde,

Ovdje su mu se poklonili mudraci.

 

         Rođenje Isusa Krista početak je posebne povijesti odnosa između Boga i čovjeka. Bog dolazi k nama u ljudskom obličju i boravi među nama. Mi postajemo djeca Božja koja će biti preobražena u Božje savršenstvo i primiti puninu života. Bog postaje čovjekom da bi se čovjek pobožanstvenio. 

             U mrkloj noći koja se nadvila nad Betlehemom, upalilo se veliko svjetlo: Stvoritelj svega svijeta utjelovio se sjedinivši se nerazdruživo s ljudskom naravi, postavši: Bog od Boga, svjetlo od svjetla i istodobno čovjek, pravi čovjek. " Ovaj se neznatni i nemoćni čovjek objavljuje kao onaj istinski Moćni, kao Onaj o kojemu u konačnici sve ovisi". ( Benedikt XVI - Djetinjstvo Isusovo) Učinio se malenim da nas oslobodi težnji za veličinom, moći. Bogat božanstvom, za nas postade siromahom.

Bog je u svojoj svemogućnosti mogao na bezbroj načina poslati svojega Sina ali on je odlučio da se rodi od Marije i pravedna čovjeka Josipa, u obiteljskoj zajednici muškarca i žene. Time je Bog htio posvetiti  i tu temeljnu ljudsku zajednicu kojoj povjerava svojega Sina. 

Krist se rodio za nas i radi nas. Pozvani smo da u ovoj svetoj noći slavimo i svoj "rođendan" jer se i mi ove noći rađamo u nove ljude; Bog nas stvara iz ljubavi za ljubav. Krist se želi roditi u našemu srcu, u našoj duši, ako mu dopustimo, ako umremo grijehu, ako se obratimo, ako dopustimo da nas Božji duh prožme.

Koliko puta ti se za me rodio,

O malo d´jete Isuse!

Al nisam znao da, sin sunčev, silaziš

U tamnu jezgru zemljinu.

Da u njoj rasteš, da je griješ, oživiš .... ( V. Nazor: Božić)

Božić je blagdan mira, pomirenja, darivanja,  prihvaćanja drugoga i drugačijega. Ivan Krstitelj nas upozorava da nam je " pripraviti put Gospodinu". Osloboditi nam je mjesto za božićno novorođenče, u nama, u našem svakodnevnom životu. Kad se Isus rodio, anđeli su pjevali Slava Bogu na visini i navijestili na zemlji mir ljudima dobre volje. Nek se raduje pravednik jer se približava pobjedi, nek se veseli i grešnik jer je pozvan na oproštenje, nek kliče od radosti i nekršteni jer je pozvan na život! Božićno dijete nam svojom prisutnošću uljepšava dušu, resi je svojim milostima, pali slamu naših nesavršenosti i pripravlja ju u mekani ležaj za svoje presveto tijelo.   

Al noćas ja te osjećam u sebi,

O malo d´jete Isuse!

Na dvoru noć je najcrnja.

I smetovi se valjaju 

po mojoj stazi. ( V Nazor: Božić)

 

SRETAN I OD BOGA BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

  

 

ADVENT - DOŠAŠĆE

 

 

 

 

 

 

Od Jude žezlo se kraljevsko ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj koji će se poslati: on je iščekivanje naroda. (Post 49,10)

          Došašćem, vremenom radosne nade,  započinjemo novo liturgijsko vrijeme koje nas pripravlja na slavlje rođenja Gospodina našega Isusa Krista i na onaj konačni susret s Gospodinom koji će se dogoditi na svršetku svijeta kada će se pojaviti kao Kralj svega stvorenoga i kao Sudac svih ljudi. Isus neprestano dolazi pred vrata ljudskih srdaca i očekuje da mu se čovjek u vjeri, nadi i ljubavi otvori kako bi ga on obogatio svojim milosrđem i blagošću. On nam dolazi kroz svoju Riječ, kroz sakramente, vidljive znakove njegove milosti.

Uzevši ljudsko tijelo i postavši nam jednak u svemu osim u grijehu, Isus se pojavljuje kao Svjetlo svijeta na prosvjetljenje svakog čovjeka. Oni koji ga prime postaju djeca Božja.

Došašće je i pokorničko vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela milosrđa kako bismo iskreno, čista srca primili Betlehemsko djetešce. Bdijmo; " vrijeme je da se oda sna prenemo jer nam je spasenje bliže nego kad povjerovasmo. (Rim 13, 11)

Došašće je vrijeme za ponovno otkrivanje nade koja je usidrena u Kristu. Recimo Gospodinu DA jer nam se On nudi kao Put, Istina i Život. 

Kako bismo se što bolje pripravili za dolazak Djeteta, određene su četiri nedjelje, četiri nedjelje sabranosti u kojima ćemo  "protresti" breme našeg života, naše srce i naše duše. 

Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. ( 1Sol5, 23-24)

1. nedjelja Došašća - prorok Izaija moli Gospodina da ponovo svrati svoj pogled na odlutali narod, da ga ponovo uzme k sebi.

2. nedjelja Došašća - Izaija govori narodu da će Gospodin ipak doći posred Izraela no potrebno je pripraviti mu put, poravniti staze, pripremiti srca. Evanđelje stavlja pred nas Ivana Krstitelja, preteču Isusa koji nas vodom čisti, ispire od ispraznosti ovoga svijeta. 

3. nedjelja Došašća - radosna nedjelja, Gaudete, božanska radost koja mora prebivati u našim srcima, zaslugom Duha Svetoga. Radost jer smo Kristova djeca, jer Gospodin dolazi među nas.

4. nedjelja Došašća - Krist je obznanjen, dolazi k nama, Emanuel - s nama Bog. Iz djevičanskog krila niknuo je cvijet - Gospodin naš Isus Krist!

 

Treća nedjelja Došašća, nedjelja je Caritasa, solidarnosti s potrebitima koje je čovjek možda zaboravio ali Bog - ne. Stoga, ne bojmo se otvoriti vrata Kristu, kako bi se svaka praznina naše duše ispunila milošću i toplinom prema bratu čovjeku da bismo poput bl. Majke Terezije mogli reći. " Ako ikad postanem sveta - zacijelo ću biti svetica "tame". Trajno ću biti odsutna s neba da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami".  

 

 

Prikazanje BDM u Hramu - Gospa od Zdravlja


 

I ja sam, eto, na koljena pao

Pred tvojom slikom, majko nevoljnika,

I k tebi svoje ruke podigao

Oj, slatka nado tužnih i patnika!

Tiho je, tiho sred crkvice male

Pri zidu samo lampe zadrhtale,

Al bl jedi sveci kao da mi zbore:

Kazivaj nama jade što te more!

Mi ćemo tebi, d jete rastuženo,

Utješit otu nevolju, muku:

Na tvoje srce bolno, izmučeno 

Polagat ruku.                                        ( V. Nazor: U Hramu)

 

 

 

 

Blagdanom Prikazanja BDM slavimo "posvetu" kojom se Djevica Marija posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.

Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina. Po svojem je odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena da bude dionica našega Otkupljenja. Doskora, njezino će tijelo postati mjestom utjelovljenja Božjega Sina - po Duhu Svetom će začeti i donijeti otkupitelja i ozdravitelja. 

Djevica koja se naučila klanjati Bogu u jeruzalemskome hramu, od sada će mu se klanjati u samoj sebi. I upravo će zbog toga osjenjenja " Dijete biti sveto i zvat će se Sin Božji" - bit će, dakle, sam Bog.

Marija, milosti puna, sada se prinosi na službu milosti. Spomendan Marijinog prikazanja slavi se u mnogim krajevima, posebno južnim, kao Gospa od Zdravlja. I to zaista jer se u nju možemo pouzdati i njoj se moliti za naše zdravlje, ne samo tjelesno nego i duhovno koje je našem prolaznom životu i potrebnije.

Marija je majka spasenja, pomoćnica slična Isusu, majka vjernika, zdravlje bolesnih, utočiste grešnika, Marija je Majka Crkve, vječna veza između Sina i otkupljenoga čovječanstva.

SVI SVETI


 

 

Svet!

Podne je - svečani čas,

Na pragu kad stoji nebesa

Bog otac. - A svemir je vas

Hram blistav, i stabla bez sjene,

I duša bez žuči, i oči bez mrene,

A zemlja je puna čudesa,

čas sveti je to,

kad osjećam nit što me veže

Za izvor moj vječni, a k uvoru bježe

Sve moje gorčine ....    (V. Nazor - Svet!)

 

           Blagdan Svih Svetih, blagdan je svih ljudi koji su u svojem životu ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjem. Blagdan je to nebrojivog mnoštva iz svakog naroda, vjerujemo i iz našeg, koje je živjelo po Kristovim blaženstvima, mnoštva koje nije robovalo prolaznim dobrima nego onih koji su žeđali za pravdom, koji su trpjeli s obespravljenima i potlačenima i po kojima se Bog proslavio. 

Bog s visina daje bogatstvo svoje milosti. Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života. Svi Sveti su Krist, ne da bi nadmašili svojega učitelja nego da se suobliče s njime i da se na njima presijava Božje lice.

Šum. Glomot. - Sjaj novi dok mi rosi

na vjeđe, tvoj oro sve niže

Se spušta, sve brže, još bliže.

I hvata me, diže.

I k tebi me uzduhom nosi. ( Svet )

 

DUŠNI DAN

 

O Smrti, o Moći hladna, kruta i jaka.

Ti plijen svoj nikad ne pusti iz ruku;

 i ne znamo da l onkraj šutnje i mraka

radost nam truješ il nam blažiš muku.   (Vrata Smrti, V. Nazor)

 

Smrt obilježava konac zemaljskog života i početak vječnog, duša se dijeli od propadljiva tijela. Ona se susreće s Bogom u posebnome sudu. 

Dan nakon proslavljene i hodočasničke, Crkva ima i čistilišnu u kojoj se neumrla duša priprema za sjedinjenje s vječnim i svetim.

Tim dušama, koje kušnja ognja obvezuje na čišćenje u očekivanju pune nebeske radosti, Crkva posvećuje poseban spomen, potičući nas da se za njih molimo.

Dan je to kada obilazimo grobove naših najmilijih, znanih i neznanih ljudi, dan je to kada groblja ožive u bojama cvijeća i treptaju svijeća, a nadasve dan ispunjen molitvama, uzdasima koji će utihnuti tek na koncu vremena.

" Tada ćemo biti slobodni i vidjet ćemo, vidjet ćemo i ljubit ćemo, ljubit ćemo i zahvaljivat ćemo. Gledaj, to će doći na kraju, na kraju bez kraja." (Sv. Augustin)

Pohođenje BDM Elizabeti - Gospa od Kapelice


 

 

 

 

 

" Ta otkuda  meni da mi dođe majka Gospodina mojega?" (Lk 1,43)

 

         Nakon što je rekla svoje DA Bogu, DA koje ju je učinilo slobodnom i po kojem se u njoj nastanilo otajstvo kako bi se Bog učinio čovjekom da bi čovjek mogao doći do Boga, Marija kreće na put u pohod Elizabeti. Putovala je kako bi išla služiti, kako bi živjela ljubav.

Marija ne misli na sebe. Misli kako će njen pohod obradovati Elizabetu kojoj će pomoći i s kojom će moći podijeliti veliku radost skoroga materinstva. Marija prva pozdravlja Elizabetu, a ona joj radosno otpozdravlja. U tom času Bog joj daje upoznati Marijinu tajnu  i ona pod dojmom te tako bremenite spoznaje upada u zanosno klicanje i blagoslivljanje Bogorodice. Djevica koja se klanjala Bogu u jeruzalemskome hramu od sada će mu se klanjati u samoj sebi. Sam Bog će biti prisutan u Mariji da bi po njoj ušao u ljudski rod.

Marija je radosna, ispunjena vjerom i pouzdanjem u Božju ljubav. Tu radost izražava kliktanjem i veličanjem Boga. U svojoj neznatnosti, Marija je velika, otvorena Bogu i njegovu planu, bogata ljubavlju, ruku priljubljenih uz Svemogućega, slobodna jer živi uz Boga jedinoga Gospodara. Bog joj je dao plodnost tijela i duha i uzvisio je u najljepši  i najmirisniji cvijet  u povijesti spasenja. 

 

             02.07. u 9.30 Procesija, doček Gospine Prilike, sv. Misa, predvodi fra Ivan Bradarić

             16.07.  u 19.30 Krunica i sv. Misa u čast Gospi od Kapelice, predvodi dr don Ivan Bodrožić

             17.07. 9.30 ispraćaj Gospine Prilike, procesija morem, sv. Misa na Kapelici, predvodi dr don Ivan Bodrožić

 

SV. IVAN KRSTITELJ


 

 

" Iz Davidova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govoraše: " Nisam onaj za koga me vi držite. Nego, za mnom, evo , dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odrješiti obuće na nogama." (Dj13, 23-25)

Sv. Ivan Krstitelj, zadnji je od velikih proroka Staroga zavjeta koji je neposredno " pripravio put Gospodinu". Na svijet je došao u Aim Karimu kod Jeruzalema od ostarjelih roditelja, Zaharije i Elizabete, čudom. Čudno je i živio cijeloga života, u samoći, u pustinji hraneći se skakavcima i divljim medom. 

" A ti dijete, prorok ćeš se Svevišnjeg zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš puteve ...." Navršivši 30 godina, povukao se u pustinju, moleći u pokori. Otuda je odlazio u Jeruzalem i na rijeku Jordan navješćujući Spasiteljev dolazak. Propovijedao je pun zanosa i ozbiljnosti, krsteći obraćenike. I samoga Isusa krstio je govoreći: " To je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta." On je Sin Božji.

Svjedočeći za istinu, nije štedio ni vlastita života. I danas, svjedočanstvo sv. Ivana živo je. Ubojstvo, eutanazija, istospolne zajednice, manipuliranje ljudskim genima, gdje nas to sve vodi?! Ivan nas je učio da poštujemo Božji zakon, a njegovo djelo nastavlja Crkva. 

Ivanova vjernost i neustrašivost danas nam je itekako potrebna, posebno u odgoju djece. On je dosljedan borac za Božju čast i čovjekovo spasenje. Sam Isus nazvao ga je najvećim rođenim od žene. (usp. Lk 7,28)

CVJETNICA


 

 

 

" Židovska djeca s granama palminim u ruci došla su u susret Gospodu i klicahu u sav glas: Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

         Nedjeljom muke Gospodnje započinje Sveti tjedan u kojemu slavimo najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt, pokop i uskrsnuće. Cvjetnica, nedjelja istine preludij je u to slavlje. Isus, proslavljeni Kralj, nakon što je uskrisio Lazara, ulazi u Jeruzalem. Ljudi mu hrle u susret, spontano trgajući palmine i maslinove grane, skidaju svoje pokrivače i steru ih pred njega. Gomila viče iskazujući mu hvalu. 

         No, ne htijući povesti bitku protiv rimskog okupatora, mnoštvo ga napušta podupirući njegove neprijatelje. Gomila viče i potiče na njegovu osudu. Raspni ga, raspni! Uhvaćen, osuđen, izrugan, ponižen, razgoličen. On nosi svoj križ, svoju osudu i završava na njemu. Podno križa tek njegova majka i ljubljeni učenik.

Kroz njega izrečena je sva sudbina čovječanstva koja se događala i koja će se dogoditi. On je svi mi. Njegova se istina trajno obistinjuje i uvijek je egzaktna. 

I danas milijuni ostaju indiferentni pred mnogim nepravdama nevino proganjanih, žrtvama rata, napuštenih, siromašnih, djece.

Isus - mironosac - jučer, danas, sutra, skriven u kruhu, ponizan u beznačajnim ljudima, svezan, zatvoren čeka da ga prepoznamo, Njega, živu vjeru.

... Ništa nije tako prikladno da našu dušu prodrma do najdublje dubine i da je ispuni svetom ljubavlju kao gorka patnja i smrt našega Gospodina, a mistične pčele usišu svoj slatki med iz rana toga Lava iz plemena Judina, koji je na Kalvariji iskrvario ..... (sv Franjo Saleški) 

 

Obred započinje blagoslovom maslinovih grančica i procesijom oko crkve, nakon toga slijedi Sv. misa i pjevanje Muke. Iza mise je izlaganje Presvetoga na klanjanje, Ura klanjanja, do 18.00 sati uz razmatranje "Gospinoga plača". U 18.00 Sv. Misa!

 

VODOKRŠĆE


 

Blagoslov vode na svetkovinu ili u predvečerje Bogojavljenja ima svoje korijene među kršćanima u Egiptu. Prema vjerovanju pogana ta je voda imala posebnu snagu upravo u noći između 5. i 6. siječnja. Ljudi bi je te noći grabili i nosili kući. Prema izvještaju Klementa Aleksandrijskoga kršćani su zbog toga na Bogojavljenje slavili i njegovo krštenje u Jordanu. Vrhunac slavlja bilo je uranjanje križa u vodu, čime se htjelo naznačiti da Krist donosi život. Križari i hodočasnici donijeli su taj običaj na Zapad, gdje je onda uveden blagoslov vode na Bogojavljenje. Blagoslovljena voda je za kršćane uvijek znak i sjećanje na vodu krštenja u kojoj su se preporodili na novi život.

 

 

BOGOJAVLJENJE - SVETA TRI KRALJA 

 

 

 

 

Ant. S Istoka dođoše mudraci u Betlehem da se poklone Gospodinu. Otvoriše blago svoje i priniješe dragocjene dare: zlato velikome Kralju, tamjan pravome Bogu i smirnu njegovu ukopu, aleluja.

Svetkovina Bogojavljenja ima univerzalni i misijski karakter jer se Bog u Isusu objavljuje svim ljudima, svemu svijetu. Isus nije samo izdanak Davidov nego i Abrahamov, izdanak oca vjere, oca svih vjernika u jednoga Boga.

Sadržaj svetkovine ne obuhvaća samo pojavu mudraca s Istoka nego i objavu božanske biti kod krštenja na Jordanu i na svadbi u Kani Galilejskoj.

" Mudraci s Istoka predstavljaju upućivanje čovječanstva prema Kristu, nutarnje iščekivanje ljudskog duha, kretanje religija i ljudskoga uma prema Kristu." (Benedikt XVI- Djetinjstvo Isusovo) Oni su došli izdaleka,padajući ničice pred njim izrazili su poštovanje prema novorođenome kralju židovskom. U bogojavljenskoj objavi kršćanima se nudi odnos dijaloga i suživota različitih nacija i vjera jer je Kristova Crkva, Crkva svega svijeta u kojoj se svi mi trebamo osjećati kao ljubljena djeca Božja.

Svetkovina Bogojavljenja, nakon Uskrsa, najstariji je blagdan kršćanstva. Nastao je u Istočnoj Crkvi. već u 3. stoljeću o njemu govori Klement Aleksandrijski. Pobožni magi o kojima govori Matejevo evanđelje bili su vjerojatno astrolozi iz Perzije. Obično ih se prikazuje kao kraljeve s bogatom pratnjom. Inicijali njihovih imena su se ispisivali na vratima prilikom blagoslova kuća G+M+B no izvorno kratica glasi C+M+B od latinskoga Christus mansionem benedicat ( Krist neka blagoslovi boravište)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

BLAGDAN SVETE OBITELJI


 

 

Kršćanska obitelj zajednica je vjere i ljubavi. Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Obitelj je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu. (KKC Kršćanska obitelj 1655-1658)

           Blagdan Svete Obitelji blagdan je Isusa, Marije i Josipa koji su nam uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Pet vrlina koje ističe sv. Pavao u svojoj poslanici za plodnu suradnju i zajednički život su: milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, oproštenje, ali povrh svega  - ljubav, jer tko priznaje da treba Božje oproštenje i Božju ljubav, mora opraštati svojoj braći i sestrama, posebno članovima svoje obitelji.

Tom ljubavlju obilovao je Josip, glava Svete Obitelji koji je štitio dječaka i majku i zarađivao sve što je nužno bilo za obitelj koja nije obilovala materijalnim ali je imala zajedništvo, toplinu i zračila čistom ljubavi.

 

Sv. Lucija



 

Ljubi svoj križ, jer pogledaj, on sjaji kao zlato ako ga promatraš očima ljubavi. Dršćući, u duši gledaš kako ljubav tvoga srca krvari pod trnjem i čavlima, no u križu nalaziš i drago kamenje kojim ćeš okititi krunu slave koja ti je pripravljena, kada ćeš u svetoj ljubavi nositi trnovu krunu s Kraljem tvoga srca koji je neizmjerno trpio da bi ušao u svoju slavu. ( Sv. Franjo Saleški)

     Doista, Sv. je Lucija već u svojemu djetinjstvu položila zavjet čistoće kako bi svoje srce i svoju ljubav darovala Kristu. Jedino je njega ljubila i poradi njega mučenički skončala svoj mladi život, postavši dragi kamen u njegovoj kruni. Bogatstvo koje je posjedovala podijelila je siromasima. Sve je svoje stavila u ruke Gospodina i uz njegovu pomoć i ljubav nije zadrhtala ni kad su je mučili. Konačno je, 13. prosinca 304. godine usmrćena mačem.  Njeno tijelo položeno je u katakombe nad kojima su se ubrzo počela događati čudesa. Potom je sagrađena crkva njoj u čast. Tijelo joj danas, nakon nekoliko premještanja, počiva u Veneciji.  Lice joj je prekriveno srebrnim pokrovom kojeg je darovao  sv. Ivan XXIII.

Lucija znači " puna svjetlosti" pa se štuje i kao zaštitnica slijepih. Sv. Lucija je snažno svjetlo na nebu koje treba da svijetli svima nama, a posebno mladima kako bi im bila putokaz u životu, životu po Božjoj volji.

" Ta mudra, hrabra djevica

Svjedočila je za tebe

 I muke krute, preteške

Bez straha za te podnije."

 

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM




 

" Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću da tako i milost kraljuje za život po Isusu Kristu Gospodinu našem." ( Rim5,20-21)

 

       Da bi bila majkom Spasiteljevom, da bi slobodno mogla prihvatiti svoj materinski poziv koji joj je prenio anđeo prilikom Navještenja, Marija je po Božjoj milosti primila to da je već od prvog trenutka svoga postojanja bila urešena  "sjajem sasvim osobite svetosti" (Lumen Gentium, 56), ona je sačuvana od ljage istočnoga grijeha i svih njegovih posljedica.

Marijo presveta, bez grijeha začeta,

bez istočne ti krivice,

ti međ svim jedina izabrana nevina

i prečista ti Djevice! ( Pjesmarica XIX st.)

Čim su joj otac i majka darovali naravni život, Bog joj je dao i svoj nadnaravni. Marijino srce je čisto, ispunjeno Božjom ljubavlju iz koje proizlazi ljubav prema svakome čovjeku.  Marija je slobodna jer joj Bog daje slobodu. Ona je početak obnove čovječanstva i siguran znak kojega svi tražimo i po kojemu ćemo doći ka Gospodinu našem Isusu Kristu.

Zmiju zatre nogom, nas pomiri s Bogom

premoguća dobitnica,

zato zvijezdam jasna, mlad- mjesecom krasna

okružena sjaj Djevica.

 

SV. NIKOLA, biskup




       

 

Budi uvijek spreman davati. I nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!. Znaj da tvoja smrtna košulja neće imati džepova! ( Sv. Nikola)  

       

Biti svet znači potpuno se predati svetoj volji Gospodinovoj, biti čist u srcu, iskren, blag, pun ljubavi i prema onima koji nas ponizuju. Sveci nose Boga u srcu. Oni ljube svako stvorenje pa i ono grešno koje još nije pobijedilo mrak i spoznalo Krista.

Sv. Nikola štuje se kao svetac dobra srca, svetac čija je vrlina - darežljivost, osjetljivost prema potrebitima naše pažnje, ljubavi. Sv. Nikola, omiljeni je svetac, zaštitnik je djece, djevojaka, pomoraca, a glavni je zaštitnik Rusije.

Činio je čudesa poput Isusa smirujući uzburkano more, ozdravljao djecu, spašavao djevojke sa zloga puta. S tom ljubavi i nadom u Onoga u koga je povjerovao i kome je posvetio svoj život, sv. Nikola se ostvario u borbi protiv nepravde služeći siromasima, obespravljenima.

 

SVETKOVINA KRISTA KRALJA




 

 

Slavit ću te, o Bože, kralju moj,

ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka. 

Svaki ću dan tebe slaviti,

ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. Ps 145(144)1-13a

 

Svetkovinom Krista Kralja dajemo čast našem siromašnom Kralju, Kralju koji nas toliko ljubi da je bio spreman napustiti nebesa i sići među nas da nam bude " u svemu jednak osim u grijehu" jer jedino grijeh nagrđuje sliku Božju u čovjeku.

Isus Krist prolio je svoju krv da otkupi našu dušu, da je prožme svojom krepošću i svojim životom. Kraljevstvo njegovo, kraljevstvo je služenja, ljubavi, milosrđa, kraljevstvo vječnog prijateljstva koje nam je sačuvano za dan koji neće imati više svršetka.

Bog, objavljujući se u konkretnoj ljudskoj povijesti, uspostavlja novi red odnosa među ljudima u kojem treba da živimo dostojno, oslobođeni sebeljublja, častohleplja, osuda drugih i drugačijih i da u ovom olujnom kovitlanju jedni drugima budemo uzdanice, svijetlo svijeta, sol zemlje.

Biti s Isusom, znači baštiniti raj, Kraljevstvo Božje u kojem ćemo, promičući otajstvo križa, sva svoja trpljenja prihvatiti kao put spasenja za svakoga čovjeka jer " Križ su kraljevska vrata prema svetištu svetosti. Tko traži negdje drugdje ta vrata, ostat će vječno udaljen od toga svetišta." (Sv. Franjo Saleški) 

Sv. Nikola Tavelić




 

 

" Kad janje otvori peti pečat, opazih pred žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje su držali. Oni počeše vikati svom snagom: " Dokle ćeš sveti i pravi Vrhovniče, odgađati sud i osvetu naše krvi nad stanovnicima zemlje?" (Otk 6,9f)

Bilo je to upozorenje na nebrojene mučenike koje su ubijali rimski vlastodršci zbog njihove vjere, ali i upozorenje na mučenike koji su stradavali i stradavaju u progonima nacionalsocijalističkih, islamskih, komunističkih režima.

Ljubav prema Bogu, ljubav prema braći Hrvatima, odvela je Nikolu Tavelića u Bosnu da bi, suzbivši krivovjerje bosanskih bogumila, propovijedao Isusovo Evanđelje. 1391. odlazi u Palestinu da kao misionar propovijeda Evanđelje muslimanima. No, zajedno sa svojom subraćom, biva osuđen na najstrašnije muke." Pogani me okružiše, Imenom ih Gospodnjim uništih." Ps 118(117) Mnoštvo, raspaljeno mržnjom, sasjeće ih mačevima i baci na lomaču, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali. (bl. Pavao VI)

21. lipnja 1970. blaženog Nikolu Tavelića, papa Pavao VI proglašava svecem. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, poradi je vjere u Krista, umro mučeničkom smrću. Ugledajući se na njega, prisjetimo se kroz povijest brojnih naših sunarodnjaka koji su zbog Krista trpjeli mučeništvo. Svakodnevno se uvjeravamo kako se neprijateljstvo vladajućih hrani klevetanjem puka, posebno onih koji su im omogućili slobodu koju žele ponovo prožeti komunističkim i jugoslavenskim duhom.

Unatoč svemu, radosno, poput psalmiste recimo:

Gurahu me, gurahu da me obore, 

ali mi Gospodin pomože.

Gospodin je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika. Ps 118 (117)

 

 

9. XI Posveta Lateranske bazilike




 

 

Lateranska bazilika, izvorno posvećena Svetome Spasitelju,  simbol je vjerničkog, katoličkog zajedništva i sjedinjenja sa Svetim ocem. Lateranska bazilika, papinska je katedrala , "majka i glava svih crkava".

Pod rimskim carem Konstantinom započinje živa sakralna djelatnost. Car i njegova pobožna majka Helena dali su graditi brojne crkve, među ostalim i crkvu Kristova groba u Jeruzalemu, Kristova rođenja u Betlehemu, tri crkve u Carigradu kao i u Rimu; staru crkvu sv. Petra, San Giovanni in Laterano i San Paolo fuori le mura. Crkve podignute u Rimu su bazilike - odlikuju se srednjom lađom i nižim bočnim lađama odvojenim stupovima. Crkva postaje simbolom puta vjernika prema oltaru u apsidi, na kojemu se odvija čudo pretvorbe kruha i vina u Kristovo tijelo.

Posveta crkve je svetkovina, dan kojega trebamo posebno slaviti i koji liturgijski ima prednost pred drugim blagdanima.

Crkva je kuća u kojoj stoluje Bog, kuća u kojoj Slava Gospodnja prebiva. U njoj slavimo najveća Otajstva naše vjere, u njoj se susreću Bog i čovjek, radi kojega je Isus i došao na ovaj svijet.

"Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. jer hram je Božji svet, a to ste vi". (1Kor 3, 16-17)

LISTOPADSKA POBOŽNOST




Kako je sladak prizor  i Bogu vrlo ugodan kada na izmaku dana kršćanski dom odzvanja uzdizanjem hvale u čast uzvišene Kraljice Neba! Tada Krunica koja se zajednički moli okuplja oko Djevičine slike, s čudesnim jedinstvom srdaca , roditelje i sinove koji se vraćaju s dnevnog posla. Potpuno ih združuje kako s odsutnim članovima tako i s preminulima te ih po najblažem vezu ljubavi povezuje s Presvetom Djevicom koja će kao draga Majka doći među svoje sinove i spustiti na njih obilje darova sloge i mira. (Pio XII) 

 

 

 

 

 

 

 

 

" Sletite doli, anđeli,

svi sveti i sve svetice,

štovati blagdan veseli

od ružarija kraljice.

 

Marija, žena vjere, ona koja je povjerovala i vjeruje Gospodinu. S vjerom je prihvatila Božju riječ, istinitim je smatrala ono što joj je Božji poslanik navijestio. Ona, sa svojim Da! - Fiat, pouzdaje se u njegovu ljubav i snagu. Marija, uzor nam je u životu, u postupcima, u molitvi.

Začnite pisni nebeske

u svakoj vašoj skladnosti,

a ove kraljice anđelske

glasite blage milosti.

 

Totus tuus! Ivan Pavao II daje nam odgovor. To je naše predanje Majci. Sav sam Tvoj! U Marijinom mjesecu, u kojem slavimo blagdan Gospe od Krunice, posebno trebamo naglasiti ulogu molitve, krunice. Ona nas uvodi u blizinu Božjih otajstava.

Opširnije...

KRŠTENJE GOSPODNJE




 

Blagdanom krštenja Gospodnjeg završava se kratko ali intenzivno vrijeme božićnog otajstva.

" Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena, da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Gospodnje." (Iz 61, 1-2a)

Ivan Krstitelj propovijedao je krst vodom kao znak kajanja za grijehe da bi pripravio dolazak Mesije. Po svome "krstu" ili "uronuću" u smrt za spas svijeta (usp KKC 1125) Isus nam je dao krst da se svi ljudi uzmognu ponovo roditi iz vode i Duha te uđu u kraljevstvo Božje. (usp. Iv3,5)

Onaj tko vjeruje da je Isus Mesija, Spasitelj i dade se krstiti postaje novi čovjek, postajemo novi ljudi koji imaju stav Sina, ljudi suobličenih Kristu. 

Krst je početak, prvina Božjih darova čijim se činom napukle trske zacjeljuju, a stijenja  raspiruju.

3. nedjelja Došašća - nedjelja CARITASA

 

 

" Ako samo jedno nesretno dijete ljubav Isusova usreći...

ne će li biti vrijedno...

da svi za to dadnemo sve?" Majka Terezija

 

Treću nedjelju Došašća, Crkva posvećuje Caritasu, ljubavi prema bližnjemu, ljubavi prema potrebnima, ljubavi koja se odjelotvoruje preko čovjeka do Krista, jer crkveni karitativni rad i jest: gladne nahraniti, gole odjenuti, skrbiti za bolesne, liječiti ih da ozdrave, zatvorenike pohoditi...

A za sva ta djela nužna je "izobrazba srca" (Benedikt XVI). Pomaganje i davanje uči nas da budemo zahvalni na onome što sami imamo. Pomagati ne znači činiti velika djela ali staviti tuđe potrebe ispred vlastitih, usrećuje nas, ispunja zadovoljstvom. Pomagati ne znači davati novac. Pružiti nekome ruku, darovati osmijeh, pohoditi osamljene, nositi radost - to je pomoć, jer kako kaže bl. Majka Terezija svojim sestrama: " ako ne budete ljudima odlazile radosna lica, samo ćete povećati njihovu tamu, bijedu i boli. Na vama je i na meni da im pomognemo - da im budemo Veronika, da im budemo Šimun."

8.prosinca BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM

 

 

 Zdravo budi, Marijo, prejasna Zornice, istočnog bez grijeha začeta Djevice,

jer tebe vječni Bog odabra od vijeka za radost puka svog. (Zdravo budi Marijo)

 

Oci II vatikanskog Sabora uče nas: "Urešena već prvog časa svog začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna..."

Marija, kći sionska, od prvoga je časa svoga života, od samoga začeća slobodna od svakoga grijeha. Roditelji su joj darovali naravni život, a Bog joj je dao i svoj nadnaravni. "Božja se riječ pokazuje kao sjemenka"(R. Laurentin). Marija postaje "Božji narod" koji donosi plod po Božjoj milosnoj snazi. (Kći sionska - J. Ratzinger)

Svako ljudsko biće čim se začne, opterećeno je iskonskim grijehom. Bogočovjek, Isus Krist preuzeo je na sebe odgovornost za sve ljudske grijehe - u svojoj ih je smrti usmrtio. Otkupio nas je od robovanja grešnosti. Otkupljenje je na Mariju unaprijed primjenjeno, na nju nije prešao praroditeljski grijeh. Po tome se i njezino začeće zove bezgrešnim.

" Koje Bog predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva te i opravda, koje opravda te i proslavi. ( Rim 8,29-30)

Marija je slobodna jer joj Bog daje slobodu. Ona je početak obnove čovječanstva i siguran znak kojega svi tražimo. Marija, jedina, najljepša, najsvetija, najmilija od svih stvorova. " Raduj se jer si puna milosti!"

U svijetu u kojem živimo zaslijepljeni smo ohološću, materijalizmom, hedonizmom, ne prepoznajemo bližnje, pred sebe stavljamo "imati", a ne "biti". Bog nam je tu negdje, kad nam zatreba. No, Marija, ponizna službenica u kojoj nije bilo ni najmanje sjene grijeha, pouzdala se u Boga, u njegovu milost. Neopterećena ovozemaljskim, kaže mu svoje "DA"da postane blagovjesnicom Mira Božjega.

Papa Pio IX, 8. prosinca 1854. proglasio je dogmu o Bezgrešnom začeću BDM.

6.prosinca SV. NIKOLA, biskup

 

A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

( Jak 3,17-18)

Nikola, svetac, istinski uzor nasljedovanja, čovjek čiji je život dosegnuo puninu smisla. Svetac, čije je bogatstvo u ljepoti davanja, u srcu koje kuca iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, posebno prema djeci.

           Cijelog je svojeg života, obavijen milošću Isusa Krista, činio dobro ljudima. Branio je svoju vjeru od brojnih krivovjeraca onoga vremena, zar ne i danas, i poradi Imena bivao mučen  i proganjan.

Legende su pripisivale sv. Nikoli čudesne sposobnosti zbog kojih su mu se ljudi utjecali molitvama.

Štovanje sv. Nikole proširilo se oko dva stoljeća nakon njegove smrti (između 345. i 351.) najprije u Grčkoj crkvi, a od 8.stoljeća u Rusiji čiji je i zaštitnik.

Talijanski gusari su u godini 1087. oteli kosti sv. Nikole iz crkve u Myri i odvezli ih u Bari. Te se relikvije danas čuvaju u crkvi njemu posvećenoj.

Zaštitnik je djece, pomoraca, putnika, suzaštitnik je naše Župe.

On rasipno dijeli, daje sirotinji: pravednost njegova ostaje dovijeka, njegovo će se čelo slavno uzdići. Ps112(111)

ADVENT - DOŠAŠĆE

 

 

Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega!Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! Evo, sudac stoji pred vratima! (Jak 5,7-8,9b)

Došašće, liturgijsko je vrijeme koje nas pripravlja na dolazak Boga u čovjeku; kao djeteta u štali u Betlehemu, kao milost našim dušama te kao suca na kraju vremena. Kroz cijelo Došašće provlači se radost nadanja, starozavjetne čežnje za obećanim Mesijom, " Dođi Gospodine, i nemoj kasniti."

Priprava za Božji dolazak ostvaruje se u tišini srca čovjeka. Isus poziva na budnost, na spremnost da u svakom trenutku, po volji Božjoj, stanemo licem u lice pred njega.

Uzevši ljudsko tijelo i postavši nam u svemu jednak osim u grijehu, Isus se pojavljuje kao Svjetlo svijeta na prosvjetljenje svakog čovjeka. On dolazi k nama, prešućen u drevnim vremenima, obznanjen po proročkim pismima. Tu je radost osjetila Marija kad joj je došao anđeo Gabrijel i navijestio da će začeti Spasitelja, tu je radost osjetio Kristov preteča Ivan Krstitelj. 

Da se što bolje pripravimo za dolazak Božanskog djeteta, određene su četiri nedjelje, četvero vrata tajanstvenog Doma što se otvaraju jedino da postanu stanom Previšnjeg.

Vrijeme Došašća poziva nas da svoj duh okrenemo nebeskom kako bismo zemaljskom dali predokus kraljevstva Božjeg.

Sve molitve, pjesme, crkveno ruho je u pokori i molitvi koju nam simbolizira ljubičasta boja.

Ta gdje si tako dugo već,

Zar cilj svoj nada neće steć? 

Napusti, Kriste, Božji stol

I siđi u naš suzni dol.

14.9.2016. UZVIŠENJE SV. KRIŽA

 

Sve je vlasti podložio. Pokorio je vladare, ali ne oholim vojnikom, već ismijanim križem. Nije pobijedio bjesneći oružjem, već viseći na križu, kao i time što je tjelesno trpio i duhovno djelovao. Njegovo je tijelo stršilo na križu, a same je duše podlagao križu. Zapovjednik je zato pretrpio kušnju da vojnika nauči vojevati. ( sv. Augustin: Misli)

 BLAGDAN UZVIŠENJA SVETOGA KRIŽA

Isusova smrt na križu nije bila kraj njegova života. Zlo nije imalo posljednju riječ nego Bog koji mu je uskrsnućem trećeg dana dao uskrsli tjelesni život koji više ne pozna smrti. Tko vjeruje Božjim riječima i živi po njima, ne završava u smrti nego je ono prolaz u sasvim novi , uskrsli život. 

Vrhunac Božje ljubavi je Isusova smrt na križu. Izdan, popljuvan, gol, odbačen, umire na križu. Najsavršenija osoba umire na najokrutniji, najsramotniji način. No, križem, On je uništio naše grijehe, smrt. Po njemu, prestala je odjeljenost Boga i čovjeka. To je trijumfalna objava Božje ljubavi. I kako kaže sv. Pavao: Križ- središte je svih suprotnosti, izmirenje svake protivnosti i rješenje svake poteškoće. Isus visi na križu i trpi kao glava čitavoga čovječanstva da izravna prastari dug.

Razni sadržaji

Tuesday the 18th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017