PEPELNICA - KORIZMA
MOJ BOG
Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog
i našao sam ga u sebi jer živi u meni i za me
i ja se u njemu radujem
Od iskona smo skupa
i do konca bit će mi pratilac moj Bog. (J. Pupačić)
" Ti, Gospodine, ostaješ dovijeka (Ps33,11) ali se nećeš dovijeka gnjeviti na nas (Ps85,6) jer si se smilovao prahu i pepelu i udostojao si se pred licem svojim ponovno oblikovati izobličenost moju." (Sv. Augustin - Misli)
Korizma, liturgijsko je vrijeme u kojemu crkva svake godine na obnovljeni način, poziva svoje vjernike da se u vremenu od četrdeset dana postom, pokorom, molitvom, suživljeni s Kristom, pripremimo za pashalni misterij.
Korizma započinje Pepelnicom, Čistom srijedom. Pepeo, kojega dobijemo od maslinovih grančica iz prethodne godine, simbol je pokore, poniznosti i žrtve. Dok nas svećenik u znaku križa pepeli, slušamo riječi: " Obratite se i vjerujte evanđelju." (Mk1,15)
Obratiti se, znači dozvoliti da nas osvoji Isus, te se s njime "vratimo" Ocu. Korizmeni hod obraćenja postaje prava prigoda, " milosno vrijeme" da obnovimo svoje sinovsko predanje i da oživotvorimo ono što nam Isus neprestano ponavlja: " Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (Mk 8,34)
Korizma je buđenje života, ona nosi novu nadu u čovjekov život. To je vrijeme ozdravljenja čovjekove duše, preispitivanja vlastite savjesti, discipline tijela i duha, vrijeme u kojemu trebamo izići iz opsjene samodostatnosti, zatvorenosti, vlastite bijede i težiti Božjemu oprostu i prijateljstvu.
Korizma je spomen na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. Broj 40 biblijski je broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, naše određenje, nebo i nebesku proslavu kod Oca i Sina i Duha Svetoga.
U korizmenom vremenu Crkva, slušajući Evanđelje, predlaže neka posebna djela koja prate vjernike na putovanju nutarnje obnove:
Molitva - čini naš post ugodnim Gospodinu i daje mu spasenjski učinak. Molitva u Korizmi treba biti ustrajnija, pouzdanija. Molitva daje životu snažni ton i postaje spona neba i zemlje
Post- po Kristovu primjeru, post je najosnovniji element vršenja korizme. Post je uspostavljen za ozdravljenje duše i tijela. Njime krotimo poroke i postajemo gospodari tijela. " Posti se dok traje borbena patnja. Tko kreće u boj, uzdržava se od svega (1Kor 9,25). Hrana se ostavlja za mirnodopsku nadu. Mir neće biti potpun dok naše tijelo - čije otkupljenje čekamo - ne obuče besmrtnost. (Sv. Augustin)
Milostinja - Pod milostinjom treba shvatiti sva djela milosrđa prema bližnjemu, to znači davati i opraštati. Gospodinovo milosrđe je izljev dobročinstava jer " Dobri, podnosite zle. Zli neka se promijene i nasljeduju dobre. Svi, ako je moguće, pripadajmo Bogu. U Božjemu milosrđu svi izbjegnimo zloću ovoga svijeta" (Sv. Augustin)
KRIŽNI PUT - VIA CRUCIS
Pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka osude na smrt do polaganja Tijela u grob. Put je obilježen s 14 postaja, a svaka postaja označava biblijski događaj Isusove muke.
" Tko se mene zastidi pred ljudima, i njega će se Sin čovječji stidjeti pred Božjim anđelima. ( Mk8,38) Ne srami se , dakle, poruge križa koji je sami Bog za te bez oklijevanja uzeo.( Sv. Augustin)
I SUĐENJE
Da. Kriv sam. - Pilate, ne peri.
Krv moja ne će ostati na tebi.
Svog Judu ja sam nosio u sebi;
A nevjeru u svojoj rađah vjeri.
II KRIŽ
Nemojte za me križ u šumi sjeći!
Hoću da umre jadna put mi ova
Na drvu, što je od mojih gr´jehova
Građeno! Za se hoću jad još veći!
III PRVI PUT POD KRIŽEM
Spasenja drvo nosio je Bog
Na Golgotu. - Ja slab sam čovjek koji,
Prteći breme sviju zala svojih,
Ne vidi kraja bolnog puta svog.
IV MAJKA
O majko, grči se sva tvoja put
Gledajuc´muku i krv rana mojih.
Al duša tvoja neka se ne boji.
Ma kakav bio, ja sad znam svoj put.
V ŠIMUN CIRENAC
Šimune, križ moj za tebe je lak.
On može tebi samo plot da reže.
Ti ne znaš bol što do dna duše seže
Pa noge lomi, rađa stud i mrak ...
VI VERONIKA
O ti, što muke krv i patnje znoj
Laganom rukom otre sa mog čela,
U vodi kojeg sad češ prati vrela
Pređu, što na njoj gad je osto moj?
VII DRUGI PUT POD KRIŽEM
Dajte da ležim gdje i padoh. Prah
Nek zubma grizem. I ko crv nek plazim.
Dostojan nisam stopama da gazim
Njegovim. - Malo ljudima ja dah.
VIII ŽENE
O vi, što, dobre, nikoste ko cv´jeće
Na kamenju i trnju moga puta,
Ne plačite. - I moja bol će ljuta
U sjajnu zraku stvoriti se sreće.
IX TREĆI PUT POD KRIŽEM
Poduprite me! Već je blizu vrh.
Šibajte! Snažno! - Bol će t´jelo dići.
I žeđa moja k vrucima će stići
Što duši daju svih blaženstva srh.
X RASPINJANJE
Moje su ruke ko dva mrtva krila
Moje su noge ko dv´je suhe grane.
Bat bije, i klin prodire. Al rane
Ne osjeća ni put, ni kost, ni žila.
XI NAPITAK
Na križ svoj pribit, žedan viknuh: - Vode!
A spužva nešto ižme mi na usta.
Kiselo, gorko to je piće. - Susta.
Dah. Na dnu grla ko da trn me bode.
XII SMRT
Napokon! - Eto: sad se na me ruši
nešto ko na žal uzburkani vali.
U rani čavo kao vatra pali.
U t´jelu led; a strah i bol u duši.
XIII SKIDANJE S KRIŽA
Za t´jelo svoje više ne znam. - Sada
I duši tvdi čvorovi se dr´ješe.
Sve zlo, što u me usađeno bješe,
Ko suho lišće s mrtve grane pada.
XIV U GROBU
Hriste, sad znam što bješe tvoja žrtva.
Dah tvoj je proso i vrh ljudskih raka.
Istječe sunce iz leda i mraka.
Duh moj se budi, kad je put već mrtva.
Preda mnom nešto lebdi, nešto s´jeva.
Gore, na grobu, Anđel sjedi. - Pjeva.
KRIŽNI PUT ( VIA CRUCIS OMNIUM PECCATORUM MISERRIMI) HRVATSKOGA PJESNIKA VLADIMIRA NAZORA
