82. obljetnica smrti don Ive Jurčeva

" O kako je izvrsna krepost onih koji trpe za Krista. Pijući naime čašu Gospodnju u strpljivosti, napojili su se vinom ljubavi tako da su i za one molili koji su ih ubijali; onima put spasenja otvarali koji su njih  nečovječno smicali. Više su žalili što se njihovi progonitelji gube u zabludi, nego što svojom okrutnošću njih muče i smrt im zadaju.

Dakle, ljubav je u njima bila jača od svih protivničkih nasilja". ( Marko Marulić)

U svibnju ove godine, navršilo se 82. godina od zvjerskog ubojstva svećenika i našega župnika, don Ive Jurčeva. Mučeničkom smrću, kršten je u krvi Kristovoj!

Don Ivo Jurčev, župnikom Rogoznice je imenovan 2.9.1939., a službu je preuzeo 4. listopada 1939. godine.

Predratno je vrijeme velikih društvenih potresa, gladi, neimaštine, zastranjivanja naroda, a isto tako i huškačkih govora prema Crkvi i svećenstvu. Strah od rata odražava se na svačijem licu. Velik broj muškaraca u rezervnoj je vojnoj službi.

Čitajući kroniku Župe iz toga perioda, dolazim do spoznaje o težini poslanja don Ive. Ipak, uz pomoć ljudi, mladih animirao je župu, organizirao akademije prigodom crkvenih blagdana, uz pomoć kapelana Zupanca uvježbavao pjevanje čije nasljeđe  mi danas baštinimo. Posebno bih istaknula  misterij. " I Ona će ti satrti glavu" kojeg su djevojke i mladići, kako navodi, sjajno izveli.

Ratni metež uzeo je maha; Talijani su okupirali Dalmaciju nastojeći talijanizirati stanovništvo, posebno imati utjecaja među djecom. I u tom okruženju, don Ivo je uz pomoć naroda, biskupa i same crkve obnovio velik dio crkvenog inventara, a 3. ožujka 1942. započeo je gradnju kamenoga stubišta od rive do Župne kuće. 

U temelj je postavljena sljedeća spomenica:

 No, ratne strahote su trajale. Mržnja onih koji su uvijek bili neprijateji našega naroda otela je stadu pastira i srce. Don Ivo se, zajedno s kolegom don Antom Juričevim uputio u Šibenik. Blizu Krapnja, pored svjetionika Dvanjke, upali su u zasjedu četnika preobučenih u partizane. Uz ostale ljude koji su bili s njima, četnici su izmasakrirali i zaklali don Ivu i don Antu. Njihova tijela bačena su u more. Ubio ih je Aldo Drašković, četnik iz okolice Trogira koji je 45. uhićen i osuđen. Aldo, koji zbog svojih poroka i grijeha, kojih se nije želio odreći, obmanjuje samoga sebe, uvjeravajući se da ne postoji Bog pa da bi mu morao dati račun o životu, takvu čovjeku nije bilo do istine. A Duh Božji koji je Duh Istine i darovatelj vjere, od takva je, dakle čovjeka, već u samome početku bio odbačen.

Grobna jama don Ive Jurčeva je more, njegovo plavetnilo ali sjećanje na njega ne blijedi. Njegovu dušu Bog nije ostavio među mrtvima nego je u nebeskim visinama, u plavetnilu neba, u njegovoj Hrvatskoj.

POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE I SVJETLOST VJEČNA SVJETLILA NJIMA! POČIVALI U MIRU BOŽJEM.

SVIBANJSKA POBOŽNOST

POD OBRANU SE TVOJU UTJEČEMO

POD OBRANU SE TVOJU UTJEČEMO, SVETA BOGORODICE.

NE ODBIJ NAM MOLBE U POTREBAMA NAŠIM,

NEGO NAS OD SVIH POGIBLI UVIJEK OSLOBODI,

DJEVICE SLAVNA I BLAGOSLOVLJENA.

GOSPOĐO NAŠA, POSREDNICE NAŠA, ZAGOVORNICE NAŠA!

SA SVOJIM NAS SINOM POMIRI, SVOJEMU NAS SINU PREPORUČI,

SVOJEMU NAS SINU IZRUČI. AMEN.

" Oj, Majko Božje milosti, vijek pomoć nama budi

da vijenac sviju kreposti nam svima resi grudi."

Mjesec svibanj poklanjamo Mariji kao izraz odanosti i poštovanja prema Majci našega Spasitelja i našoj vlastitoj Majci koja ničije molbe ne odbija jer u nama gleda svoju djecu.

Krunica, pobožan je oblik sjedinjenja s Bogom, pobožnost koja uvijek uzdiže duh k nebu. Ona nam otkriva događaje iz Isusova i Marijina života u povezanosti s okolnostima duša koje mole i nadahnućima sveopće crkve. Kroz krunicu dajemo naglasak na mističnu kontemplaciju, duboko razmatranje i pobožnu nakanu. Krunicom molimo za osobne potrebe, a isto tako sudjelujemo u zboru čitave Crkve moleći za potrebe cijeloga čovječanstva jer je ova tako draga marijanska pobožnost pomogla u očuvanju svijeta od prijetećih nevolja, u povratku napretka  i društvenog reda. Otajstva krunice jednostavna su, a tako beskrajno duboka, ona su otajstva našega života, osobnoga, obiteljskoga, otajstva života Crkve.

Povjerimo Njoj da nas vodi ovim nestalnim svijetom te nam pomogne da budemo istinski prijatelji njezina Sina i odvažni graditelji njegova Kraljevstva u svijetu. Marija se po svojem "DA" prepušta Bogu da je oblikuje, odgaja i vodi. Vjera je izvor njezina mira, a Bog je potiče na put sebedarja. Ona je radosna, a radost je najveći znak Božje nazočnosti u nama.

"O blagoslovljena Marijina krunice, kolike li radosti vidjeti kako se poput prinosa izdižeš iz ruku nevinih, svetih svećenika, čistih duša, mladeži, starijih, onih koji cijene vrijednost i djelotvornost molitve, iz ruku bezbrojnoga i pobožnog mnoštva poput simbola i poput stijega željenog mira u srcima i mira za sve narode svijeta!" (sv. Ivan XXIII)

Pobožnost Svete krunice uveo je sv. Dominik kako bi se izliječile rane društva. Prosvijetljen s neba, jasno je vidio da nema boljeg lijeka protiv zla našega vremena nego privoditi ljude Kristu koji je " put, istina i život" pomoću čestog razmatranja otkupljenja i moljenja po zagovoru Presvete Marije. 

Po povjerenju koje imam u tebe, sveta Majko, bit ću spašen. Pod tvojom zaštitom ničega se ne bojim. S tvojom pomoći pobijedit ću sve svoje neprijatelje i oni će uzmaknuti. Pobožnost prema tebi, Marijo, oružje je spasenja koje Bog daruje onima koji se žele spasiti. ( sv. Ivan Damaščanski)

Uz Valentinovo

 Sveti je Pavao pisao Rimljanima da je "ljubav punina Zakona" (Rim 13,10). Zaista, Deset zapovijedi jasno pokazuju zahtjeve ljubavi prema Bogu i bližnjemu: "Prve se tri odnose prvenstveno na ljubav prema Bogu, a ostalih sedam na ljubav prema bližnjemu" (KKC2067). Ako bismo Sveto pismo htjeli sažeti na jednu jedinu riječ, onda bi ta riječ bila - ljubav. To je ljubav koja se daruje, ljubav koja se žrtvuje do kraja i koja umire na križu. 

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje biće neshvatljivo, život mu ostaje lišen smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje. Upravo stoga, Krist Otkupitelj sasvim otkriva čovjeka samome čovjeku. Papa Ivan Pavao II

Ljubav je velikodušna

dobrostiva je ljubav

ne zavidi

ljubav se ne hvasta

ne nadima se

........ ne pamti zlo

         ne raduje se nepravdi

         a raduje se istini

         sve pokriva, sve vjeruje

         svemu se nada, sve podnosi

Ljubav nikad ne prestaje. Iz poslanice Korinćanima