Sv. DOMINIK

Dominic de Guzmán potjecao je iz plemićke španjolske obitelji. Ime je dobio u čast svetog Dominika iz Silosa, kojemu je njegova majka, Joanna, bila duboko odana: doista, čini se da je neposredno pred grobom svetog opata molila za rođenje sina. Do adolescencije, Dominic je učio kod ujaka koji je bio svećenik , a zatim je nastavio studij u školama u Palenciji. Kasnije se posvetio teologiji i filozofiji u katedralskoj školi u Valenciji. Njegov milosrdni duh bio je očit od mladosti: kaže se da je tijekom gladi, još dok je bio student, osnovao hospicij za siromašne , pa čak i prodavao svoje knjige kako bi im pomogao. Zaređen je za svećenika u Osmi , gdje je postao kanonik katedrale. Godine 1206. osnovao je samostan u Prouilleu za časne sestre koje su se obratile od albigenske hereze: to je bio prvi korak prema osnivanju Reda propovjednika, koji je kasnije postao poznat kao Dominikanski red. Čak i danas ovaj red ima veliki utjecaj na katoličku vjeru. Red propovjednika, odobren 1216. godine, postavio si je cilj spašavanja duša poučavanjem i propovijedanjem . Dominik je želio da njegovi redovnici prihvate siromaštvo, kako nitko ne bi posumnjao da je njihova karizma motivirana ekonomskim interesima. Također je želio da budu učenjaci, ali i blagi i strpljivi ljudi, sposobni provoditi svoj apostolat s kulturom i visokim moralnim kvalitetama. Utjecaj dominikanaca i danas se proteže diljem Europe i svijeta . Nakon života provedenog u gostoprimstvu i evangelizaciji , Dominik je ostavio ovu duhovnu oporuku pred dvanaestoricom svećenika: " Imajte ljubav, čuvajte poniznost, posjedujte dobrovoljno siromaštvo i ustrajte u molitvi do kraja ." Na dan svoje kanonizacije, papa Grgur IX. rekao je: " U njemu sam pronašao čovjeka koji je u potpunosti ostvario život apostola; stoga ne sumnjam da će im se pridružiti u slavi neba ."

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

I dok je Isus molio" lice mu zasja kao sunce" (Mt17,2), a njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti ni jedan bjelilac na zemlji" (Mk9,3).

Blagdan Preobraženja, uzvišeni je događaj Kristova života koji nas upućuje da s očima punim vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga Kralja po kojemu trebamo gledati i obećanje vlastitog preobraženja. 

To bi nas trebalo poticati da u svome, vlastitom životu, nastojimo pobjeđivati negativnosti, dati se voditi, izići iz uhodanosti života, iz suzne doline, poći put vrhunaca, zemljovidnih ali većma duhovnih i uvijek misliti na krajnji ishod svega što činimo, na vječnost. 

Blagdan nas upućuje i na Euharistiju, koja je za nas sakrament preobraženja, a primanje svete pričesti, sjeme preobraženja.