Sv. Antun Padovanski
Po Antunu k Isusu. To su znamenite riječi pape Pia XI prigodom sedamstote godišnjice smrti sv. Ante. To je doista poslanje sv. Antuna, izvanrednog sveca koji , u tajnovitom nacrtu Božje providnosti, ostaje i danas velik učitelj duhovnog života, živi primjer kreposti i svetosti, moćni zagovornik kod Boga. Sv. Antun je i danas svjetlo i vođa kršćanskog naroda.
I danas on šalje poruku spasenja: poruku da se zadobije, čuva i umnožava božanska milost.
Sv. Antun svetac je cijeloga svijeta. Molimo ga da se po njegovu zagovoru Božje kraljevstvo još više širi i donese nam mir, ljubav i spasenje svim ljudima.
Molitva sv. Ante
Gospodine Isuse,
pogledaj svoju baštinu, koju si,
da ne umre bez traga,
želio potvrditi za svoju djecu,
svojom krvlju, i daj joj da s povjerenjem
naviješta Tvoju riječ.
Ne zapusti živote svojih siromaha
koje si ti spasio i koji nemaju
nikakve baštine, osim samog Tebe.
Podupri ih Gospodine, moću svoje palice,
jer su to Tvoji siromasi.
Vodi ih, ne zapusti ih,
da ne bi bez Tebe ostavili pravi put,
već radije ih vodi sve do konca,
da bi, živeći u Tebi, svom uzoru,
mogli dospijeti k Tebi svom cilju.
Amen.
PRESVETO SRCE ISUSOVO
Ant. Darom premilosrdnog srca svoga, pohodio nas je Bog i otkupio narod svoj, aleluja.
O božansko Srce, ti si uistinu rješenje svakog pitanja: "Krist je rješenje svih pitanja. U tebi su naše nade, od tebe očekujemo spasenje." Vrati se, o Isuse, u društvo, obitelj, među duhove, i vladaj, o mirotvorni vladaru. Sjajem vjere i ljubavi i svoga preslatkoga Srca obasjaj duše onih, koji se brinu za dobro naroda, za svoje siromahe. Daj im svoga duha, duha discipline, rada, blagosti, uzdrži uvijek u njihovim grudima živ plamen oduševljenja. (sv. Ivan XXIII)
Godine 1956., na stotu obljetnicu ustanovljenja ovog blagdana, kako bi obranio pobožnost Presvetog Srca od napada tijekom vremena, časni Pio XII. napisao je encikliku Haurietis aquas, u kojoj se navodi da je Presveto Srce Isusovo "najizražajniji simbol one nepokolebljive ljubavi koju Božanski Otkupitelj još uvijek njeguje za ljudski rod. Doista, iako više nije podložno poremećajima sadašnjeg života, ono je uvijek živo i pulsira te je neraskidivo sjedinjeno s Osobom Božje Riječi i, u Njemu i po Njemu, s Njegovom božanskom voljom." Ova svečanost nam, dakle, omogućuje da naslutimo Isusovo srce, koje je u smrti otvoreno kopljem rimskog vojnika.
Postoji prekrasan i dirljiv tekst svetog Bernarda koji nam može pomoći. Ovo je naslov njegove homilije: Kako u otvorenim Kristovim ranama Crkva otkriva bogatstvo božanskog milosrđa . U jednom trenutku sveti Bernard kaže: "Sve što mi nedostaje crpim iz otvorenog boka Gospodina gdje milosrđe teče; niti ima rupa kroz koje to milosrđe može teći. Ranili su mu ruke i noge, a kopljem su mu otvorili bok: odatle sada mogu sisati med iz kamena, primati ulje iz vrlo tvrde stijene, a to je: 'vidi i kušaj kako je dobar Gospodin'." Malo dalje, s emocijama, dodaje: „Željezo koplja ga je probilo i približilo se njegovu srcu tako da mu sada više nije moguće ne sažaliti se nad mojim slabostima. Kroz ranu tijela otkriva se tajna njegova srca; očituje se veliki sakrament pobožnosti, očituje se utroba milosrđa našega Boga, u kojoj nas posjećuje sunce koje izlazi s visina“ ( Sermo LXI, 4: PL 183, 1072-1073).
