Uređenje unutrašnjosti Župne crkve siječanj 2009.
Već se dulje vrijeme osjeća potreba za uređenjem unutrašnjosti crkve.
82. obljetnica smrti don Ive Jurčeva
" O kako je izvrsna krepost onih koji trpe za Krista. Pijući naime čašu Gospodnju u strpljivosti, napojili su se vinom ljubavi tako da su i za one molili koji su ih ubijali; onima put spasenja otvarali koji su njih nečovječno smicali. Više su žalili što se njihovi progonitelji gube u zabludi, nego što svojom okrutnošću njih muče i smrt im zadaju.
Dakle, ljubav je u njima bila jača od svih protivničkih nasilja". ( Marko Marulić)
U svibnju ove godine, navršilo se 82. godina od zvjerskog ubojstva svećenika i našega župnika, don Ive Jurčeva. Mučeničkom smrću, kršten je u krvi Kristovoj!
Don Ivo Jurčev, župnikom Rogoznice je imenovan 2.9.1939., a službu je preuzeo 4. listopada 1939. godine.
Predratno je vrijeme velikih društvenih potresa, gladi, neimaštine, zastranjivanja naroda, a isto tako i huškačkih govora prema Crkvi i svećenstvu. Strah od rata odražava se na svačijem licu. Velik broj muškaraca u rezervnoj je vojnoj službi.
Čitajući kroniku Župe iz toga perioda, dolazim do spoznaje o težini poslanja don Ive. Ipak, uz pomoć ljudi, mladih animirao je župu, organizirao akademije prigodom crkvenih blagdana, uz pomoć kapelana Zupanca uvježbavao pjevanje čije nasljeđe mi danas baštinimo. Posebno bih istaknula misterij. " I Ona će ti satrti glavu" kojeg su djevojke i mladići, kako navodi, sjajno izveli.
Ratni metež uzeo je maha; Talijani su okupirali Dalmaciju nastojeći talijanizirati stanovništvo, posebno imati utjecaja među djecom. I u tom okruženju, don Ivo je uz pomoć naroda, biskupa i same crkve obnovio velik dio crkvenog inventara, a 3. ožujka 1942. započeo je gradnju kamenoga stubišta od rive do Župne kuće.
U temelj je postavljena sljedeća spomenica:
No, ratne strahote su trajale. Mržnja onih koji su uvijek bili neprijateji našega naroda otela je stadu pastira i srce. Don Ivo se, zajedno s kolegom don Antom Juričevim uputio u Šibenik. Blizu Krapnja, pored svjetionika Dvanjke, upali su u zasjedu četnika preobučenih u partizane. Uz ostale ljude koji su bili s njima, četnici su izmasakrirali i zaklali don Ivu i don Antu. Njihova tijela bačena su u more. Ubio ih je Aldo Drašković, četnik iz okolice Trogira koji je 45. uhićen i osuđen. Aldo, koji zbog svojih poroka i grijeha, kojih se nije želio odreći, obmanjuje samoga sebe, uvjeravajući se da ne postoji Bog pa da bi mu morao dati račun o životu, takvu čovjeku nije bilo do istine. A Duh Božji koji je Duh Istine i darovatelj vjere, od takva je, dakle čovjeka, već u samome početku bio odbačen.
Grobna jama don Ive Jurčeva je more, njegovo plavetnilo ali sjećanje na njega ne blijedi. Njegovu dušu Bog nije ostavio među mrtvima nego je u nebeskim visinama, u plavetnilu neba, u njegovoj Hrvatskoj.
POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE I SVJETLOST VJEČNA SVJETLILA NJIMA! POČIVALI U MIRU BOŽJEM.
GOSPA OD POMOĆI
Gospi sviju sanja hram sam digo i ja
Na vrhuncu svojih želja i čeznuća;
Moja vjera živa, moja molba vruća
Kleče pred oltarom što vonja i sija. (V. Nazor: Gospa sviju sanja)
345. godine sv. Ivan Zlatousti nazvao je Mariju, pomoćnicom kršćana. U svibnju, Marijinu mjesecu slavimo je kao Pomoćnicu kršćana. U litanije taj je zaziv uveden poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571. u bitki kod Lepanta. Godine 1683. Turci su bili pred zauzimanjem Beča ali su kršćani pod vodstvom poljskog kralja Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. I francuski vladar Napoleon borio se protiv Petrovih nasljednika. Papu Pia VI izopčio je iz crkve, bacio u tamnicu u kojoj je ostao sve do svoje smrti. I papu Pia VII je zatvorio i držao šest godina u zarobljeništvu da bi se na 24.svibnja 1814. godine nakon Napoleonova poraza kod Leipziga, vratio u Rim. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta jer se uzdao u njenu pomoć.Stoga, Mariju, Pomoćnicu kršćana slavimo kao uspomenu na svečani povratak Pia VII iz sužanjstva.
Procesija kroz mjesto i sv. Misa u 10.30. Popodne, procesija oko crkve u 17.30!
NEDJELJA PEDESETNICE
O Duše sveti, siđi!
Naš pepel čeka na tvoj silazak,
Zrnašce svako hoće da se prometne
U sjeme, svaka r ječ
U iskru tvoga plamena:
Pa da ih zemljom rasije
Tvoj vjetar, i sve stvoreno
Da zboreć jednim jezikom
Ko jedna duša klikne: ... (V.Nazor: Duhovi)
Pedesetnica, blagdan Duha, dovršenje je Vazma. Od njega i po njemu ostvaruje se obnova svijeta koji Bog ponovno stvara. Iz Djela apostolskih spoznajemo kako Crkva na putu obraćenja otvara vrata svima, ne samo Židovima. To nas upozorava da prevladamo sve jezične, rasne, vjerske razlike i u zajedništvu budemo jedan, isti Božji narod u jedinstvenoj različitosti duha i jedinstvu djela.
Mjesto prebivanja Duha Svetoga je u nama samima, u našoj nutrini. Slavimo Duhove kao blagdan " rođenja Crkve". Isus šalje Duha Svetoga koji će ostati u njegovoj Crkvi do svršetka svijeta. Svoje djelo on je završio i otišao k Ocu, ali mi nismo napušteni i prepušteni sami sebi. Poslao nam je Duha Svetoga, Božjega Duha da nam oprosti grijehe i da nam ispuni srce radošću, mirom, blagošću, plemenitošću, Duha koji nas posvećuje i usmjeruje u životu do konačnog, sretnog prelaska u kuću Očevu.
Dođi, o Duše Sveti, preblaženo svjetlo, napuni sjajem naše pameti, zapali nam srca svetom željom za krepošću, operi naše nečistoće, omekšaj naše tvrdoće, izliječi naše rane.
Vrijeme Duha je nezaustavljivo nastavljeno, jer se u svim vremenima Crkve očituje snaga Duha Svetoga. "On stanuje, govori i djeluje u nama te se izlijeva u svecenstvo i sveti puk u velikoj i iskrenoj dobroti" (usp. 1 Kor 12,6 i 11).
