Pio IX, papa
Kroz povijest, s vremena na vrijeme, pojavljuju se izvanredni ljudi: izvanredni jer posjeduju neuobičajene kvalitete i očito su pozvani na jednako neuobičajene zadatke. Karizmatični ljudi, s darovima sukladnim njihovoj dodijeljenoj misiji. Ljudi, dakle, Božje providnosti.
Upravo takav, Božjom voljom i Duhom Svetim odabran, bio je i papa Pio IX. Cijeli je njegov pontifikat, dugi, gotovo 32 godine, bio turbulentan. U svim je prilikama bio vjeran zadaćama svoje službe, davao je uvijek prvenstvo Bogu i duhovnim vrijednostima. Bio je i omiljen ali i klevetan. Po stupanju na prijestolje, pomilovao je više od tisuću zatvorenika i zajamčio slobodu prognanima i izbjeglima. No, nikada se nije htio svrstati na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i Austro Ugarske, papa je proglasio non possumus: poglavar katoličke crkve ne može dići oružje protiv katoličke nacije, dijela tog istog katolicizma.
1852. uz zalaganje bana Josipa Jelačića papa zagrebačku biskupiju uzvisuje na rang metropolije i nadbiskupije, a nadbiskupa Juraja Haulika imenuje kardinalom.
Papa Pio IX proglasio je dvije dogme: onu o Bezgrešnom začeću, 1854., podsjećajući da u burama ljudskog života u Djevici blista svjetlo Krista, jače od grijeha i smrti i onu o nepogrešivosti Pape (kada govori ex cathedra, odlučujući o pitanjima vjere) 1869. godine tijekom uvodne faze Prvog vatikanskog koncila. Proglašenje dogme o papinoj nepogrešivosti izazvalo je prosvjede liberala u Francuskoj i Njemačkoj, gdje će prosvjednici stvoriti otpadničku Starokatoličku crkvu. Svojim je mudrim savjetima pomagao svetom Don Boscu utemeljiti salezijansku družbu tako da si je zaslužio nadjevak " Don Boscov papa". Njegovim pontifikatom, nestala je i papinska država ali je označilo i duhovno jačanje autoriteta pape. Umro je 7.veljače 1878. Iza njega ostalo je 38 enciklika, a osobito se ističe Quanta Cura i njezin glasoviti dodatak Syllabus errorum, popis osamdeset modernih zabluda koje su se smatrale neprihvatljivima za katoličke vjernike, itekako aktualnih u današnjem vremenu.
3. rujna 2000. papa Ivan Pavao II proglasio ga je blaženim. Njegove riječi i danas odzvanjaju: " U svojemu radu trebamo činiti najbolje što možemo, a zatim se prepustiti Providnosti koja će izliječiti naše ljudske pogreške i nedostatke."
Sv. Blaž
Ant. 2. S palmom svi uđoše u kraljevstvo, vijence mučeničke primiše iz ruke Božje.
Ti si Bog moj-tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Sveti Blaž pripada onim kršćanskim mučenicima iz prvih stoljeća kršćanstva koji su ustrajali u vjeri Isusa Krista i kad su zato morali podnijeti i najteža mučenja, a na kraju i okrutnu smrt. U životu svetoga Blaža upleteno je mnogo legendi. U ono u što ne smijemo sumnjati jest da je ustrajao u ljubavi prema Kristu, nije se mogao odreći vjere, niju je mogao zatajiti. Zarad nje podnio je najbolnija mučenja. Vjerovao je Isusovim riječima: " Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe izgubi ili sebi naudi?"
Karakteristični obredi za njegov blagdan rašireni su diljem svijeta, uključujući blagoslov hrane i grla s dvije ukrižene upaljene svijeće. To je izravno povezano s uputama koje je, prema Passionu, svetac dao majci ozdravljenog djeteta i udovici o tome kako slaviti njegovu uspomenu i zazivati njegovu pomoć. U nekim područjima blagoslivlja se i sjeme kako bi se potaknula dobra žetva; drugdje se jedu ritualni kruhovi kojima vjernici dobivaju zaštitu od bolesti grla. U ikonografskim prikazima svetac se pojavljuje u biskupskoj odjeći, ponekad držeći željezni češalj, koji predstavlja instrumente kojima je mučen; drugi put se prikazuju ili barem simboliziraju poznata čuda ozdravljenja djeteta i povratka svinje. Najtipičniji simbol, međutim, je onaj dviju ukriženih svijeća, koje obilježavaju obred koji je ustanovio sv. Blaž. Najstariji prikazi na Zapadu datiraju iz 11. stoljeća i postali su vrlo česti u kasnom srednjem vijeku, što se podudara sa širenjem legende i kulta sveca. Među najpoznatijim djelima su oltarna slika Hansa Memlinga u katedrali u Lübecku i slika Cranacha (koja prikazuje Četrnaest svetih pomagača) koja se sada nalazi u Hampton Courtu.
