Faustina Kowalska

 

 

Božje milosrđe objavljeno u Svetom pismu prisutno je kroz cijelu povijest spasenja. Prošlo stoljeće obilježili su ratovi i zločinački totalitarizam. Stoga je Gospodin htio podsjetiti na tu istinu preko ponizne poljske redovnice, sestre Kowalske, koja je umrla u dobi od samo 33 godine 1938. Ivan Pavao II., koji je iskusio nasilje nacizma i ateističkog komunizma, htio je podsjetiti na poruku Božjeg Milosrđa kao svjetlo nade za nove generacije te je 1980. objavio encikliku "Dives in misericordia", naglašavajući očinsku ljubav Boga koji se saginje nad svaku ljudsku slabost. Upravo je on odredio svetu Faustinu "apostolom Božjeg Milosrđa" i ustanovio odgovarajući blagdan u novom tisućljeću. Faustinina duhovnost ukorijenjena je u njezinom bezuvjetnom povjerenju u Boga, koji kao Otac priskače u pomoć svojoj djeci i pomaže im da duhovno rastu. To povjerenje, u kombinaciji s iskustvom Božjeg milosrđa, rađa želju da se taj dar podijeli s drugima. Sestra Faustina opisala je mnoge svoje susrete s Isusom u svom "Dnevniku", čija je temeljna tema upravo njezina želja da pomogne onima u potrebi, bolesnima, onima koji traže vlastiti put, a posebno okorjelim grešnicima, umirućima i dušama koje pate u čistilištu.  

Koja se poruka širi iz svetišta u Lagiewnicima? Ivan Pavao II. želio je da "svjetlo božanskog milosrđa, koje je Gospodin želio vratiti svijetu po karizmi sestre Faustine, obasja put ljudi trećeg tisućljeća". Iz Lagiewnica se to božansko svjetlo širi svijetom, donoseći oproštenje, radost i nadu unatoč brigama i strahovima koji muče ljudsko srce.

Papa Ivan Pavao II. predosjećao je opasnosti koje bi mogle nastati u raznim dijelovima svijeta i upravo je iz tog razloga, prilikom posvećenja bazilike u Łagiewnicima 2002. godine, povjerio svijet Božjem milosrđu. U svojoj propovijedi rekao je: "Gdje vladaju mržnja i žeđ za osvetom, gdje rat donosi bol i smrt nevinih, potrebna je milost milosrđa da smiri umove i srca i donese mir", ukazujući na učinkovit lijek za tragedije koje se i dalje događaju u raznim dijelovima svijeta i koje nastaju u srcima zaslijepljenima sebičnošću, mržnjom i željom za dominacijom nad drugima. Da bi umovi i srca ljudi nosili istinu, oprost i međusobnu ljubav, potrebna je intenzivna molitva svih ljudi dobre volje.

Papa je rekao 2000. da slijedeći Boga i "usklađujući se s njegovim Očevim srcem, postajemo sposobni gledati svoju braću i sestre novim očima, u stavu velikodušnosti i dijeljenja, velikodušnosti i oprosta. Sve je to milosrđe!" To nije bezbrižna naivnost, jer Isus uvijek poziva svoju djecu na razboritost i odgovornost za svoje obitelji, za svoje zemlje, za sigurnost onih koji su nam povjereni na brigu. Moramo pronaći prikladne načine da pružimo učinkovitu pomoć onima koji danas gladuju i žeđaju, onima koji su bolesni ili progonjeni, a da ne postanemo žrtve političkih igara, vjerskog fanatizma ili čak imperijalističkih ambicija skrivenih pod krinkom suosjećanja. Mislim da nam je danas svima potrebno svjetlo nepogrešive nade.

LISTOPADSKA POBOŽNOST

---

Kako je sladak prizor  i Bogu vrlo ugodan kada na izmaku dana kršćanski dom odzvanja uzdizanjem hvale u čast uzvišene Kraljice Neba! Tada Krunica koja se zajednički moli okuplja oko Djevičine slike, s čudesnim jedinstvom srdaca , roditelje i sinove koji se vraćaju s dnevnog posla. Potpuno ih združuje kako s odsutnim članovima tako i s preminulima te ih po najblažem vezu ljubavi povezuje s Presvetom Djevicom koja će kao draga Majka doći među svoje sinove i spustiti na njih obilje darova sloge i mira. (Pio XII) 

 

 

 

" Sletite doli, anđeli,

svi sveti i sve svetice,

štovati blagdan veseli

od ružarija kraljice.

 

Marija, žena vjere, ona koja je povjerovala i vjeruje Gospodinu. S vjerom je prihvatila Božju riječ, istinitim je smatrala ono što joj je Božji poslanik navijestio. Ona, sa svojim Da! - Fiat, pouzdaje se u njegovu ljubav i snagu. Marija, uzor nam je u životu, u postupcima, u molitvi.

Začnite pisni nebeske

u svakoj vašoj skladnosti,

a ove kraljice anđelske

glasite blage milosti.

 

Totus tuus! Ivan Pavao II daje nam odgovor. To je naše predanje Majci. Sav sam Tvoj! U Marijinom mjesecu, u kojem slavimo blagdan Gospe od Krunice, posebno trebamo naglasiti ulogu molitve, krunice. Ona nas uvodi u blizinu Božjih otajstava.

Krunica postaje sveopća prošnja pojedinih duša i neizmjernog mnoštva otkupljenih, koji se sa svih strana svijeta sabiru na jednu jedinu molitvu i to kako kroz osobnu molitvu tako i sudjelovanjem u golemom jednoglasnom zboru čitave Crkve koja moli za velike potrebe čitava čovječanstva. Crkva, kakvu je božanski otkupitelj želio, živi sred surovosti, protivština i oluja društvenog nereda koji se često pretvara  u zastrašujuću prijetnju. Marijinom krunicom jednodušno molimo za ljudsko, religijsko i građansko bratstvo. O, blagoslovljena Marijina krunice, kolike li radosti vidjeti te u rukama mladeži i starijih, u rukama bezbrojnoga i pobožnog mnoštva poput simbola i poput stijega željenog mira u srcima i mira za sve narode svijeta!

Marija je za svojega ovozemaljskoga života pohranjivala događaje u svojem srcu, razmišljala o Kristovim otajstvima, prebirala svaku njegovu riječ. Krunica nas na mističan način povezuje s Marijom i pomaže nam da se s njom sjedinimo u nastojanju da se u nama što potpunije oblikuje Krist.

U ružariju Marija

slavi se svojim imenom,

a Isus nam je odkrija

svoj život trudnom spomenom.

 

Krunica je evanđeoska molitva jer nam od otajstva do otajstva pomaže da bolje upoznamo Krista iz Evanđelja. 

 

 

Neka na svrhu života

našega svih nas pomože

Marije Dive dobrota,

usliš, usliši nas, Bože.      

 

(stihovi - "Na blagdan Gospe od Rozarija", Mate Čulić 1769-1829)

Listopadska pobožnost - radnim danom u 17.30/sv. Misa u 18.00

 

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.