ALOJZIJE GONZAGA
Alojzije (Luigi) Gonzaga potomak glasovite plemićke obitelji, rodio se 9. ožujka 1568. u obiteljskom dvorcu u gradu Castiglione delle Stiviere (provincija Mantova, Lombardija), kao prvorođeni sin nasljednik. Od malih nogu spremali su ga za karijeru vojnika i dvoranina i sam dječak sanjao je o vojničkom pozivu, ali ga je majka Marta naučila važnosti molitve i ljubavi prema dragom Bogu i siromasima.
Od 1576. s bratom Rodolfom boravio je kao paž na dvoru Medicijevih. Tamo je učio latinski i francuski, plesao je i odlazio u lov. Uskoro je obolio od bolesti bubrega, bio je prikovan za krevet, ali sve to prihvatio je kao blagoslov. Vrijeme je provodio u molitvi i čitajući životopise svetaca.
Tri godine kasnije boravio je na dvoru vojvode od Mantove i tamo je ostao zaprepašten nasilnim i lakoumnim dvorskim životom.
Sljedeće godine, 1579. vratio se u svoj dom gdje je svetu pričest primio od Karla Boromejskog.
Kao mladić divio se djelovanju isusovačkih misionara u Indiji, podučavao je vjeronauku dječake u Castiglioneu, a redovito je i pohađao crkve kapucina i barnabita u Casaleu Monferrato.
Već 1582. odlazi na kraljevski dvor u Madridu, tamo je imao priliku doživjeti sav sjaj i raskoš, ali on se ipak kao 17-godišnjak odrekao sveg sjaja i raskoši. Odrekao se titule markiza i vlasništva nad imanjem u korist mlađeg brata Rodolfa. Godine 1585. stupio je u novicijat Družbe Isusove u Rimu. Sav sjaj bogatstva zamijenio je poniznim, jednostavnim redovničkim životom. Živio je asketski, patio je od kožnih bolesti, glavobolje i nesanice.
Po završetku novicijata studirao je teologiju i filozofiju na rimskom kolegiju uz duhovno vodstvo Roberta Bellarmina, kasnijeg kardinala i svetca, koji je napisao njegov životopis.
Nekoliko godina kasnije 1591. u Rimu je izbila epidemija kuge, a isusovci su otvorili bolnicu za oboljele. Alojzije Gonzaga dobrovoljno je odlučio njegovati bolesne pri čemu se i sam zarazio. U 23. godini života je preminuo. Blaženim ga je proglasio 1605. papa Pavao V., a svetim 1726. papa Benedikt XIII.
Zaštitnik je mladeži, studenata, očnih bolesnika i slabovidnih osoba, osoba koje boluju od AIDS-a i osoba koje o njima brinu, katoličke mladeži, isusovačkih novaka, kužnih bolesnika, tinejdžera te mnogih naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Prema običajniku naše župe, sveta se misa služila za školsku djecu pred kipom sv. Alojzija!
SV KAJO, papa
17. prosinca 283. papom je postao Sveti Kajo. Podrijetlom je bio s područja Salone, glavnom središtu rimske provincije Dalmacije, čije se ruševine nalaze kod današnjeg Solina. Prema predaji, sveti je Kajo, pri Dioklecijanovom progonu, utočište pronašao u katakombama. Bogoslužja je obavljao po privatnim kućama. Mučeničku je smrt podnio 22. travnja 296. godine. U Splitu i okolici, a i u našoj župi u Podorljaku, bio je veoma štovan svetac. Sveta je misa s procesijom, u Podorljaku, 22. 4. u 10.30!
MOLITVA
GODINA MOLITVE - USUSRET JUBILEJSKOJ 2025. GODINI - OD ISUSOVA ROĐENJA
" O ta molitva, kako je samo velika! Ne smije se nikad zaboraviti da je Bog želio uspostaviti vezu između neba i zemlje i kako je obećao sve ispuniti onome koji se utječe moćnom sredstvu molitve.
Znam, znam, teški prigovor koji se upućuje: toliko smo molili, ali Gospodin kao da je gluh, a uz to svi mole, čak i naši neprijatelji, da bi zadobili ono što je velika nesreća za nas. Mi molimo dobro, ali baš dobro: s jasnom vizijom ciljeva obasjanih svjetlom vjere i uređenih u skladu s vjerom, i pustimo Gospodinu zadatak da nam odgovori. Ako On kasni u tome da nam udijeli to što tražimo, to je stoga što to još uvijek ne bi bilo dobro za naše dobro. No zbog toga se ne umanjuje naša obveza da molimo. Mir, Mir! Želja, ponizna prošnja za mirom neka bude ispred svih naših misli, naših osjećaja - i ne treba ni govoriti da mi ne želimo bilo kakav mir samo da ratovi završe, nego onaj mir koji Gospodin hoće, i za koji sv. Toma kaže da je djelo pravde: opus justitiae est pax (Mir će biti djelo pravde), ono koje je istinsko i najviše dobro jednoga naroda.
A ti, Djevice, Bezgrešna Majko, nastavi moliti s nama, za nas, neka tvoja moćna desnica sve podigne iz naših sadašnjih žalosti i uvede nas u domovinu nebeskih radosti. (sv. Ivan XXIII, Dnevnik duše)
VIŠE U DOGAĐANJA ŽUPE!
SV. FRANJO SALEŠKI
Kada se izlažeš toplini i svjetlosti sunca, primjećuješ da tvoja koža poprima lijepu, tamnu boju. Kada se izlažeš Bogu u osobnoj molitvi, bivaš preobražen, ali iznutra. Ti susreti s Bogom bit će za tebe poput izvora koji natapa i oplođuje tvoje unutarnje potencijale. Doista, preporučujem ti od svega srca da redovito odvajaš vrijeme za susret sa svojim Bogom u dubini duše, za duboki susret tvojega i Božjega srca. Vidiš, ako budeš redovito provodio vrijeme s njime, on će te oblikovati. Krist je u evanđelju za sebe rekao da je "svjetlo". To nije prazna riječ. Dopusti mu da te prosvijetli.
Daruj svojemu Bogu vrijeme i s njime jednostavno i prisno razgovaraj i tvoja će nutrina početi govoriti njegovim jezikom. Osobna molitva - to su ulazna vrata. Koristi se njima, prolazi kroz njih! (Sv. Franjo Saleški, Filotea 21. stoljeća)
SV. ANDRIJA, ap
Ti, marni nekoć ribaru,
Što sada lovac ljudi si,
O Andrija, ti mrežom nas
Iz vala svijeta prihvati!
Rođen u Betsaidi, najprije je bio učenik Ivana Krstitelja, zatim je postao Isusov apostol dobivši nadimak "prvoprozvani", jer se prvi od apostola spominje imenom.
" I prolazeći (Isus) uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: Hajdete sa mnom i učinit ću vas ribarima ljudi. Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim". Mk 1,16-17)
Poslušavši Isusov nalog propovijedati evanđelje po svem svijetu, nakon Isusova Uzašašća, poduzeo je misionarsko putovanje koje ga je vodilo u područja oko Crnoga mora i u Grčku. Konačno se naselio u Patrasu i tu je propovijedao evanđelje.
Oko 60. godina kao kršćanski propovjednik uhićen je od carskog namjesnika koji ga je silio da se pokloni poganskim bogovima. Andrija to odlučno odbija i bude u Patrasu osuđen na smrt 30. studenoga 60. ili 61. godine. Smrt je podnio na križu koji je bio nakoso, u obliku slova X. Otada se takav križ naziva " Andrijin križ" . Predaja kaže da se je na križu dugo mučio dok nije umro. Ali je to vrijeme iskoristio tako da je nazočnima propovijedao Isusovo evanđelje.
Andrijinim svjedočenjem moramo i sami potvrditi da ćemo i kada nam je životni križ najteži, ostati do kraja vjerni Bogu!
