Sv. Nikola Tavelić




 

 

" Kad janje otvori peti pečat, opazih pred žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje su držali. Oni počeše vikati svom snagom: " Dokle ćeš sveti i pravi Vrhovniče, odgađati sud i osvetu naše krvi nad stanovnicima zemlje?" (Otk 6,9f)

Bilo je to upozorenje na nebrojene mučenike koje su ubijali rimski vlastodršci zbog njihove vjere, ali i upozorenje na mučenike koji su stradavali i stradavaju u progonima nacionalsocijalističkih, islamističkih, komunističkih režima.

Ljubav prema Bogu, ljubav prema braći Hrvatima, odvela je Nikolu Tavelića u Bosnu da bi, suzbivši krivovjerje bosanskih bogumila, propovijedao Isusovo Evanđelje. 1391. odlazi u Palestinu da kao misionar propovijeda Evanđelje muslimanima. No, zajedno sa svojom subraćom, biva osuđen na najstrašnije muke." Pogani me okružiše, Imenom ih Gospodnjim uništih." Ps 118(117) Mnoštvo, raspaljeno mržnjom, sasjeće ih mačevima i baci na lomaču, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali. (sv. Pavao VI)

21. lipnja 1970. blaženog Nikolu Tavelića, papa Pavao VI proglašava svecem. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, poradi je vjere u Krista, umro mučeničkom smrću. Ugledajući se na njega, prisjetimo se kroz povijest brojnih naših sunarodnjaka koji su zbog Krista trpjeli mučeništvo. Svakodnevno se uvjeravamo kako se neprijateljstvo vladajućih hrani klevetanjem puka, posebno onih koji su im omogućili slobodu koju žele ponovo prožeti komunističkim i jugoslavenskim duhom.

Unatoč svemu, radosno, poput psalmiste recimo:

Gurahu me, gurahu da me obore, 

ali mi Gospodin pomože.

Gospodin je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika. Ps 118 (117) 

 

Sveta misa je u subotu, u 10.30 sati pred Svetištem sv Nikole Tavelića u Šibeniku. Svečanim misnim slavljem koje predvodi uzoriti kardinal Josip Bozanić završava proslava pedesetgodišnjice proglašenja svetim Nikole Tavelića.

 

 

 

9. XI Posveta Lateranske bazilike




 

 

Lateranska bazilika, izvorno posvećena Svetome Spasitelju,  simbol je vjerničkog, katoličkog zajedništva i sjedinjenja sa Svetim ocem. Lateranska bazilika, papinska je katedrala , "majka i glava svih crkava".

Pod rimskim carem Konstantinom započinje živa sakralna djelatnost. Car i njegova pobožna majka Helena dali su graditi brojne crkve, među ostalim i crkvu Kristova groba u Jeruzalemu, Kristova rođenja u Betlehemu, tri crkve u Carigradu kao i u Rimu; staru crkvu sv. Petra, San Giovanni in Laterano i San Paolo fuori le mura. Crkve podignute u Rimu su bazilike - odlikuju se srednjom lađom i nižim bočnim lađama odvojenim stupovima. Crkva postaje simbolom puta vjernika prema oltaru u apsidi, na kojemu se odvija čudo pretvorbe kruha i vina u Kristovo tijelo.

Posveta crkve je svetkovina, dan kojega trebamo posebno slaviti i koji liturgijski ima prednost pred drugim blagdanima.

Crkva je kuća u kojoj stoluje Bog, kuća u kojoj Slava Gospodnja prebiva. U njoj slavimo najveća Otajstva naše vjere, u njoj se susreću Bog i čovjek, radi kojega je Isus i došao na ovaj svijet.

"Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog, jer hram je Božji svet, a to ste vi". (1Kor 3, 16-17)

Sv. Mihael, Gabriel i Rafael




 

 

"Jakov u snu vidi ljestve gdje stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. Uza nj je Gospodin te mu govori: Ja sam Gospodin, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov." ( Post28, 12-13a)

Anđeli su čista duhovna stvorenja, bestjelesna, osobna i besmrtna bića obdarena razumom i voljom. Oni neprekidno gledaju Boga licem u lice, slave ga, služe mu i njegovi su glasnici u ostvarenju spasenjskog poslanja za sve ljude. (KKC 328-333; 350-351)

Gabriel naviješta Mariji da je ona bila izabrana postati Majkom Isusovom. U božićnoj noći anđeli se raduju sa spasenja koje je darovano utjelovljenjem Sina Božjega te pjevaju hvalu Bogu u visini na Betlehemskim poljanama. Gabriel, "Božji junak" u Svetom se pismu spominje na više mjesta, a posebno, svakodnevno u molitvi "Zdravo Marijo" njegovim pozdravom i mi pozdravljamo Mariju.

Anđele zdravlja, Rafaele blagi,

Lijekove noseć u pomoć nam hitaj,

Ozdravljaj bolne, mučne poslove nam

K svrsi privodi. 

Rafaela, "Bog liječi", Bog je poslao da bi ozdravio starog Tobiju i snahu Saru.

Sv. Rafael potreban je svakome od nas da nas u našim duševnim i tjelesnim bolestima Bogu preporuči.

 

Anđele borče, Mihovile, siđi,

S visokog neba na pute nam zemne,

Satri Sotonu, ratove sve smiri,

Očuvaj mir nam!

Sv. Mihael, "Tko je kao Bog", prikazuje se kao nebeski vojskovođa, moćan u borbi protiv Božjeg neprijatelja i svakoga zla. U Svetom pismu čitamo: " U to se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja...Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove Đavao - Sotona, zavodnik cijeloga svijeta. ( Otk12, 7-9)

Sv. Mihael, borac, molitelj, pratilac. Kao borac pomaže nam u borbi koju svatko od nas mora voditi protiv zla u sebi i oko nas, kako bismo zauvijek ostali na strani Božjoj, na strani dobra. Naše molitve, naša djela, poput kada miomirisnog, arkanđeli Mihael, Gabriel i Rafael prinose Gospodinu.

 

LISTOPADSKA POBOŽNOST




Kako je sladak prizor  i Bogu vrlo ugodan kada na izmaku dana kršćanski dom odzvanja uzdizanjem hvale u čast uzvišene Kraljice Neba! Tada Krunica koja se zajednički moli okuplja oko Djevičine slike, s čudesnim jedinstvom srdaca , roditelje i sinove koji se vraćaju s dnevnog posla. Potpuno ih združuje kako s odsutnim članovima tako i s preminulima te ih po najblažem vezu ljubavi povezuje s Presvetom Djevicom koja će kao draga Majka doći među svoje sinove i spustiti na njih obilje darova sloge i mira. (Pio XII) 

 

 

 

" Sletite doli, anđeli,

svi sveti i sve svetice,

štovati blagdan veseli

od ružarija kraljice.

 

Marija, žena vjere, ona koja je povjerovala i vjeruje Gospodinu. S vjerom je prihvatila Božju riječ, istinitim je smatrala ono što joj je Božji poslanik navijestio. Ona, sa svojim Da! - Fiat, pouzdaje se u njegovu ljubav i snagu. Marija, uzor nam je u životu, u postupcima, u molitvi.

Začnite pisni nebeske

u svakoj vašoj skladnosti,

a ove kraljice anđelske

glasite blage milosti.

 

Totus tuus! Ivan Pavao II daje nam odgovor. To je naše predanje Majci. Sav sam Tvoj! U Marijinom mjesecu, u kojem slavimo blagdan Gospe od Krunice, posebno trebamo naglasiti ulogu molitve, krunice. Ona nas uvodi u blizinu Božjih otajstava.

Krunica postaje sveopća prošnja pojedinih duša i neizmjernog mnoštva otkupljenih, koji se sa svih strana svijeta sabiru na jednu jedinu molitvu i to kako kroz osobnu molitvu tako i sudjelovanjem u golemom jednoglasnom zboru čitave Crkve koja moli za velike potrebe čitava čovječanstva. Crkva, kakvu je božanski otkupitelj želio, živi sred surovosti, protivština i oluja društvenog nereda koji se često pretvara  u zastrašujuću prijetnju. Marijinom krunicom jednodušno molimo za ljudsko, religijsko i građansko bratstvo. O, blagoslovljena Marijina krunice, kolike li radosti vidjeti te u rukama mladeži i starijih, u rukama bezbrojnoga i pobožnog mnoštva poput simbola i poput stijega željenog mira u srcima i mira za sve narode svijeta!

Marija je za svojega ovozemaljskoga života pohranjivala događaje u svojem srcu, razmišljala o Kristovim otajstvima, prebirala svaku njegovu riječ. Krunica nas na mističan način povezuje s Marijom i pomaže nam da se s njom sjedinimo u nastojanju da se u nama što potpunije oblikuje Krist.

U ružariju Marija

slavi se svojim imenom,

a Isus nam je odkrija

svoj život trudnom spomenom.

 

Krunica je evanđeoska molitva jer nam od otajstva do otajstva pomaže da bolje upoznamo Krista iz Evanđelja. 

 

 

Neka na svrhu života

našega svih nas pomože

Marije Dive dobrota,

usliš, usliši nas, Bože.      

 

(stihovi - "Na blagdan Gospe od Rozarija", Mate Čulić 1769-1829)

Listopadska pobožnost - radnim danom u 17.30/sv. Misa u 18.00

KORIZMA




  

 

" Sluga će se moj pravedni nasititi spoznajom svjetlosti i opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu, i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince. Iz 53, 11b-12

Korizma, Četrdesetnica, pokornička je priprava za Uskrs, središnji kršćanski blagdan. 

Broj četrdeset, u biblijskoj je simbolici znak pokore, obraćenja, kušnje i usavršavanja. Korizma je povratak Bogu, plovidba nemirnim morem u kojem lomimo vesla, kidamo jedra, utapamo se i izranjamo na moru svjetla koje nam Krist daje u baštinu.

Kroz korizmeno vrijeme pozvani smo da promišljamo o svojoj vjeri, o pripadnosti Kristu, da se posvetimo svojoj obitelji, ljudima oko sebe, posebno onima kojima je na bilo koji način potrebna pomoć. Korizma je vrijeme zaokreta, odricanja od grijeha, izmirenje s onima koje smo ili koji su nas povrijedili, prvenstveno izmirenje s Bogom kako bismo, slobodni u srcu, prihvatili život s križevima, mukom, patnjama.

Stoga, prioni kao vjeran sluga Kristov, te ponesi hrabro križ Gospodina svoga, koji je iz ljubavi za tebe bio raspet. Spremi se da podneseš mnoge neprilike i svakojake nezgode u ovom bijednom životu, jer će ti tako biti, gdjegod bio, i tako ćeš zaista naći, kamogod se sakrio. (NK)

O crux, ave, spes unica.

Nema spasenja duši, niti ufanja u vječni život osim u križu. Uzmi, dakle, križ svoj i slijedi Isusa, pa ćeš uči u život vječni. (NK)

I statio   Pilat osuđuje Isusa na smrt

             Moj Isuse, Pilat te je nepravedno osudio. Na tu osudu i ja sam pristao po grijehu i zlu življenju.

II statio  Isus prima na se križ

             Isuse, moj Spasitelju, ti si na se drage volje primio teški križ koji ti prirediše grijesi moji i grijesi svih ljudi

III statio Isus pada prvi put pod križem

             Pod teretom križa padaš na zemlju, o moj Isuse. To je molitva i žrtva za naše nevolje i patnje.

IV statio Isus susreće svoju svetu Majku

             Kako si morao biti tužan, kad si noseći križ susreo svoju  Majku, strpljivi moj Isuse.

V statio  Šimun pomaže Isusu nositi križ

             Moj Isuse! Šimun je nosio tvoj križ. Drugi su ga na to prisilili. Potakni moje srce na dobra djela i ljubav.

VI statio Veronika pruža Isusu rubac 

             Svojom ljubavlju, koja se pokazivala i u smrtnom znoju tvoga lica, ti si me otkupio. Vrati duši mojoj ljepotu i nevinost koju je dobila na krštenju.

VII statio Isus pada drugi put pod križem

             Ti opet padaš pod teretom križa, ipak nisi ostao shrvan ležeći na zemlji. Želiš da se i ja nakon pada podignem na novi život.

VIII statio Isus tješi jeruzalemske žene

             Ti više voliš da oplakujem svoju bijedu nego tvoje muke. Ti donosiš snagu i hrabrost u teškoćama.

IX statio Isus pada treći put pod križem

             Pod težinom naših grijeha padaš, ali pridižeš se i nastavljaš put u smrt.

X statio Isusa svlače

            Ti si na Kalvariji bio lišen svojih haljina, ukloni od mene oholost, sebičnost, zle navike.Smiluj se golotinji i duhovnoj bijedi svih ljudi.

XI statio Isusa pribijaju na križ

            Radi ljubavi prema čovjeku, prema meni, dao si se razapeti na drvo križa.

XII statio Isus umire na križu

             Kojeg li svjedočanstva ljubavi prema Ocu i ljudima, krvi koje je za nas prolio

             Sin Božji. Molimo da predragocjenjena krv, dadne svim ljudima spasenje i

             obraćenje.

XIII statio Isusa skidaju s križa

             Marijo, Majko, u svoje krilo primila si mrtvo tijelo Isusovo. Privila si ga na  svoje srce kao  onih davnih dana njegova djetinjstva.

XIV statio Isusa polažu u grob

             Tvoj grob govori o nadi u uskrsnuće. Začetniče života, ne daj da uzaludna bude vrijednost  tvoje Krvi, nego daj da na tvome grobu započnemo novi život.

 

 


Razni sadržaji

Sunday the 19th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017