HABEMUS PAPAM
Nakon dana žalovanja ali i radosti za papom Franjom, Crkva vođena Duhom Svetim, dobila je novoga Petrova nasljednika, Roberta Francisa Prevosta koji je za svoje ime uzeo Lav XIV. Veliko ime, nasljednik pape Lava XIII, pape koji je opetovano upućivao poziv na molitvu krunice, koju je predlagao svim sinovima Crkve kao svetu i korisnu meditaciju, kao hranu za duhovno uzdizanje i kao molitvu kojom se postižu nebeske milosti za čitavu Crkvu, danas na blagdan Gospe Pompejske, a i na rođendan našega svetog blaženika, Alojzija Stepinca.
Vjerujemo da će i novi papa kojem je cijeli svijet postao obitelj, nastojati približiti katolički nauk novim zahtjevima ljudskoga i kršćanskoga suživota, u težnji za posvećivanjem duša, za snagu i sigurnost posebno u ovim bremenitim vremenima. Stoga, radujmo se u Gospodinu, radujmo!
Sv. Marko, ev.
Bože, ti si svetog evanđelista Marka proslavio darom propovijedanja. Daj da se i mi okoristimo njegovim učenjem i vjerno idemo stopama Krista Gospodina.
Ovu godinu, kroz uskrsnu osminu, spominjemo se svetoga Marka, Petrova omiljenog učenika kojemu predaja pripisuje Evanđelje u kojem odjekuje propovijed galilejskog ribara, prvog od apostola koji je ispovijedio vjeru u Krista.
Isus, nakon što je jedanaestorici povjerio misionarski mandat, spominje i znakove koji će pratiti one koji vjeruju i znakove koji će potvrditi Riječ koju su navijestili učenici, svjedoci njegova uskrsnuća. Apostol Petar, koji Marka naziva " mojim sinom" pozvao nas je da se obučemo u poniznost, jer Bog se oholima opire, a poniznima daje milost". Poniznost je odjeća koju mogu nositi samo oni koji nose veličinu sabranosti, koja nas uči prepustiti se vjernosti Božjoj, pretačući sve svoje brige u Njega, jer on brine za nas i ne dopušta neprijatelju, đavlu, da nas proždre. Iako je on "lav koji riče", ipak imamo snagu po milosti da mu se odupremo, postojani u vjeri; dakle, ne moramo mi pobjeći nego on koji je prisiljen na bijeg.
Kristovim uskrsnućem smrt više nema vlasti. Mors et vita duello conflixere mirando, tako pjeva uskrsna sekvenca. To je dvoboj u kojem pobjeđuje Krist, koji ima ključeve smrti i pakla. Krist je ubio smrt, njegov prazan grob, dokaz je uskrsne nade koja ne razočarava.
Sv. Marko, najvjerojatnije se rodio u Jeruzalemu. Po ondašnjem običaju, uz židovsko ime Ivan dobio je rimsko ime, Marko. Marko je pratio apostole Pavla i Barnabu na prvo misijsko putovanje u Antiohiju, zatim u Malu Aziju. Sljedeće njegova postaja je Rim. Tu se je usko povezao s apostolom Petrom i napisao svoje evanđelje. Nakon Petrove smrti, otišao je u Aleksandriju gdje je utemeljio Crkvu i bio njezin prvi biskup.
Oni stanovnici koji su prema kršćanima bili neprijateljski raspoloženi, upali su u crkvu, odvukli te ubili Marka. Mnogo kasnije, njegove relikvije dopremljene su u Veneciju gdje se u istoimenoj bazilici nalazi njegov grob. Sv. Marko, patron je Venecije.
SPES NON CONFUNDIT
Evanđelje se utjelovilo i u našem narodu, u našu hrvatsku povijest, a to znači u današnje naše vrijeme i u naš prostor. S Gospodinom smo po krštenju ušli u suodnos koji traje već gotovo četrnaest stoljeća. I dok se spominjemo znamenitih događaja, uistinu spomena vrijednih, iz toga suodnosa, želimo naglasiti da tu nije samo riječ o tek nekome obilježavanju povijesnoga i prolaznoga. Kada bi tomu bilo tako, bilo bi to premalo i presiromašno. Riječ je o povijesno-spasenjskome čitanju našega hoda s Gospodinom u vremenu, u kojemu zbilja ima onih događaja koji na poseban način zauzimaju važno mjesto u našoj memoriji, kao naroda i Crkve. (Pastirsko pismo biskupa HBK i BK BiH)
Nada postoji čak i usred naših najtežih kušnji, užasa, tmina, jer nikada nismo bez Boga.
O nutarnjem životu
SAVJEST JE SVAKOM ČOVJEKU I NJEGOV BOG. POSTUPAJ TAKO S LJUDIMA KAO DA TE BOG VIDI I GOVORI TAKO S BOGOM KAO DA TE LJUDI SLUŠAJU! (Atenodor)
Bliži se Korizma, vrijeme koje prethodi slavlju Vazma, vrijeme intenzivnijeg slušanja Božje riječi i obraćenja, pomirenja s Bogom, braćom, sestrama, vrijeme molitve, posta i dobrih dijela.
Bit našega posta, kako kaže sv. Leon Veliki, nije u samom uzdržavanju od jela nego u širokogrudnoj plemenitosti, u srcu koje se treba ostaviti nepravde i jezik pogrda.
Upravo jezik, govor o drugima unosi nemir u naš život, u naše međusobne odnose. Da li sam vjernik ako bez opravdanog razloga obznanjujem skrivene mane bližnjega? Da li uživam ili se zabavljam ako saznam nešto loše o drugome? Ne, jer nas naša vjera uči da ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da nama čine. Često loše govorimo kada pogrešno tumačimo dobra djela drugih, pripisujemo namjere koje nikad nisu imali. Ako ste pobožan i želite vjerno ispunjavati dužnosti svoje vjere, za njih ćete biti licemjeri, ako činite dobra djela mislit će da to radite iz ponosa da se pokažete. Ako bježite od navika svijeta, čudni ste im, bolesni u glavi, ako brinete za svoj imetak, pohlepni ste za njim. Jezik ogovaranja je poput crva koji izjeda dobre plodove. Jezik ogovaranja je gusjenica koja jede najljepše cvijeće.
Stoga, suzdržimo se neprovjerenih, netočnih informacija jer nas Crkva poziva na svetost i duhovnu zrelost.Odložimo svaku zloću, klevetu, prijevaru i živimo osobnu vjeru predajući se u ruke svome Spasitelju koji najbolje čisti odaje naše unutrašnjosti!
Molitva
Ljubav počinje u našim domovima; ljubav živi u domovima i zato je danas toliko patnje i nesreće u svijetu....Izgleda da su danas svi u užasnoj žurbi, nestrpljivi da postignu što veći uspjeh, razvoj, bogatstvo i tome slično, a djeci pripada toliko malo vremena njihovih roditelja. Roditelji nemaju vremena jedno za drugo i tako u obiteljima počinje narušavanje mira u svijetu. ( Majka Terezija)
Čovjek ne smije imati strah od Boga nego od sebe, što vidimo ovih dana, dana tragedije u Zagrebu, Magdeburgu i gotovo u cijelome svijetu. Svojom se odlukom da ne sluša Boga čovjek upućuje putem u propast. Bog je uvijek spreman pomoći ako mu se obratimo. Ako mu se ne želi obratiti, Bog je nemoćan jer je stvorio svakoga čovjeka slobodnim i protiv njegove volje mu ne može pomoći.
