ŽIVOT KRISTOV

Grijeh je kršenje Božjega zakona. Svaki grijeh proizvodi trojak učinak: odvaja čovjeka od samoga sebe, od bližnjega i od Boga. Griješeći, na neki način dižemo branu između našega duha i Boga s kojim bi on trebao živjeti u zajedništvu. Postoje smrtni i laki grijesi. U nadnarovnome redu smrtni grijeh nije samo kršenje Božjega zakona već nešto daleko ozbiljnije: razapinjanje. Grijeh je druga smrt jer je on smrt božanskoga života. Kada smrtno zgriješimo, gubimo sve zasluge koje smo dotada stekli. Vratiti ih možemo tek nakon sakramentalne ispovijedi, kao što stablo koje zimi zamre s dolaskom proljeća ponovno oživi. Laki grijeh ne ubija božanski život, već mu zadaje laku ranu. 

Da bismo doskočili svim grijesima i okajali one koje smo učinili nakon krštenja, Gospodin je ustanovio sakrament pokore. Materija koju u ovome sakramentu podvrgavamo sudu Crkve naši su grijesi. Drugu stranu ovoga sakramenta čine riječi svećenika koji nas odrješuje. On kaže: Deinde, ego te absolvo a peccatis tuis in nomine Patris et Filii et Spiritus sancti. Amen. " Odrješujem te od tvojih grijeha u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen."

Ovaj sakrament ustanovio je Gospodin, ne Crkva. Ne nalazimo ga u Starome zavjetu iako je u Starome zavjetu  čovjek priznavao svoje grijehe pred Bogom. U cijelome Starom zavjetu svaki je grešnik bio dužan prinijeti žrtvu paljenicu i tako javno priznati svoju krivnju. Jeruzalemci su se ispovijedali Ivanu Krstitelju. 

Sve ovo nagovještavalo je ustanovljenje budućega sakramenta jer je oproštenje moguće samo po muci, zaslugama i smrti našega Presvetog Gospodina. On je nesumnjivo imao moć opraštati grijehe i to je činio. Bog je moć opraštanja prenio drugima upravo prenoseći je na Crkvu. Prenio ju je na Petra kada mu je predao kjučeve kraljevstva nebeskog rekavši mu: " Što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (Mt16, 19) Moć je dana samo Petru i potvrđena je na nebu. Gospodin je Petru i apostolima dao i veću moć od te. Dahnuvši u njih, simbolizirajući na taj način Duha Svetoga, rekao je Petru i apostolima nakon Uskrsnuća: " Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv20, 23)Bog je milosrdan kada je ustanovio ovaj sakrament. Možda se pitate: Zašto bih trebao ispovijediti  svoje grijehe svećeniku? Možda je manje pobožan od mene. To može biti točno, o čemu svjedoče ispovijedi mnogih svetaca. Iako ste možda pobožniji od svećenika, vaša je moć manja od njegove. Svećenik je ovlašteni djelitelj ovoga sakramenta. Svećenik nije onaj koji vam otpušta grijehe, on je samo Kristovo oruđe; on daje i posuđuje svoj glas Gospodinu. Oprašta Krist, a riječi odrješenja znače: Ja, Krist, odrješujem te od tvojih grijeha. Svećenika vezuje ispovjedna tajna, sigillum, dakle grijesi koje on čuje nisu njegovo vlasništvo. 

Kad god ulazimo u ispovjedaonicu, ondje je redovito raspelo. Dok klečimo, gledamo Dobrotu prikovanu na križ. pred koga istresamo smeće naših života. Pred Njime smo onakvi kakvi doista jesmo. (F. SHEEN)

USKRSNA SVETA ISPOVIJED - U SUBOTU, 28. OŽUJKA U 17.00 SATI!