Sv. DOMINIK

Dominic de Guzmán potjecao je iz plemićke španjolske obitelji. Ime je dobio u čast svetog Dominika iz Silosa, kojemu je njegova majka, Joanna, bila duboko odana: doista, čini se da je neposredno pred grobom svetog opata molila za rođenje sina. Do adolescencije, Dominik je učio kod ujaka koji je bio svećenik , a zatim je nastavio studij u školama u Palenciji. Kasnije se posvetio teologiji i filozofiji u katedralskoj školi u Valenciji. Njegov milosrdni duh bio je očit od mladosti: kaže se da je tijekom gladi, još dok je bio student, osnovao hospicij za siromašne , pa čak i prodavao svoje knjige kako bi im pomogao. Zaređen je za svećenika u Osmi , gdje je postao kanonik katedrale. Godine 1206. osnovao je samostan u Prouilleu za časne sestre koje su se obratile od albigenske hereze: to je bio prvi korak prema osnivanju Reda propovjednika, koji je kasnije postao poznat kao Dominikanski red. Čak i danas ovaj red ima veliki utjecaj na katoličku vjeru. Red propovjednika, odobren 1216. godine, postavio si je cilj spašavanja duša poučavanjem i propovijedanjem . Dominik je želio da njegovi redovnici prihvate siromaštvo, kako nitko ne bi posumnjao da je njihova karizma motivirana ekonomskim interesima. Također je želio da budu učenjaci, ali i blagi i strpljivi ljudi, sposobni provoditi svoj apostolat s kulturom i visokim moralnim kvalitetama. Utjecaj dominikanaca i danas se proteže diljem Europe i svijeta . Nakon života provedenog u gostoprimstvu i evangelizaciji , Dominik je ostavio ovu duhovnu oporuku pred dvanaestoricom svećenika: " Imajte ljubav, čuvajte poniznost, posjedujte dobrovoljno siromaštvo i ustrajte u molitvi do kraja ." Na dan svoje kanonizacije, papa Grgur IX. rekao je: " U njemu sam pronašao čovjeka koji je u potpunosti ostvario život apostola; stoga ne sumnjam da će im se pridružiti u slavi neba ."

MARIJA MAGDALENA

Ne zna se mnogo o životu svete Marije Magdalene, čiji se blagdan u Katoličkoj crkvi slavi 22. srpnja. Prvi put se pojavljuje u Evanđelju po Luki kao Kristova sljedbenica iz koje je istjerano sedam demona. U Evanđeljima se ponekad povezuje s još dvije žene u Svetom pismu: ženom koja pere Isusove noge uljem i Marijom, sestrom Marte i Lazara.

Gospa od Anđela

2. kolovoza 1208.prisjećamo se obraćenja svetog oca Franje koji se dogodio  u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj povijesti ta crkva je poznata kao Porcijunkula. Crkva Gospe od Anđela ili Svete Marije Anđeoske u podnožju Asiza ima posebno značenje za sve franjevačke zajednice te ju se naziva majkom svih franjevačkih crkava.

Dok  slavimo blagdan Gospe od Anđela razmišljamo o Mariji koja je bila izabrana za posebno važnu zadaću. Marija je rekla svoj DA i postala Isusova majka. Ona je Gospa od Anđela ali je istodobno i naša Gospa i naša Majka. Ona je ponizna službenica Gospodnja, uzvišena žena od koje je rođen Isus. Odazvala se Bogu i posve ispunila Božji plan kao ponizna, vjerna službenica Božja. A Bog ju je uzvisio i postavio uza se, među anđele. Bog se u svojoj dobroti ne da nadmašiti. To nam je izvor radosti i utjehe. Blažena Djevica Marija, kako nas uči Crkva, jest posrednica svih milosti koje Bog dijeli bijednom čovječanstvu.

Gospa od Kapelice

BLAGOSLOV SPOMEN PLOČE

Nama kršćanima i danas je potrebna utjeha i ohrabrenje dok se osvrćemo na svijet i povijest prošloga stoljeća. Kršćanstvo je postalo mučeničkom Crkvom, prvenstveno zbog neopoganskih diktatura nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma. Uvjereni kršćanin ne traži mučeništvo dobrovoljno već je spreman podnijeti ga kada ono postane neizbježno i kada se vjera mora svjedočiti žrtvom vlastitog života. Kršćansko mučeništvo nije obilježeno prezirom prema životu i željom za smrću, već odabirom života kojega nam je Bog dao. Određujuća karakteristika mučeništva je ljubav: Veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje. (Iv 15, 13). Ove Isusove riječi sažimaju cijeli misterij kršćanskoga mučeništva. To se prije svega odnosi na samoga Isusa, koji je nasilje koje su mu ljudi nanijeli, pretvorio u čin ljubavi  i dao svoj život na križu kao najvišu službu prijateljstva za nas, za čovjeka, za cijelo čovječanstvo. Križ Isusa Krista je ljubav u svom najradikalnijem obliku, a Isus pred nama, kao prvi mučenik. 

Mjesec svibanj u našemu narodu natopljen je krvlju, krvlju nevinih, nedužnih ljudi koje je partizanska ruka u ratu, a posebno u poraću, klala, ubijala, mučila, nad njima se iživljavala. Posebno su teška mučenja prolazili naši svećenici, redovnici, redovnice čije je poslanje bilo u suprotnosti sa bezbožničkim ustrojem novostvorene države. 

O mučenici hrvatski, o Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih, ti sve što prezreše, u rajske dižeš krajeve.

Kao što je Isus u potpunosti slijedio Božju volju za život i spasenje čovječanstva i umro na križu  iz ljubavi prema nama tako je i don Ivo čiji ćemo spomen obilježiti podizanjem ploče njemu u čast,  more poškropio svojom krvlju, prihvatio svoje mučeništvo, svoje komadanje kao posljedicu svoje odanosti vjeri. Njegova smrt je pobjeda ljubavi nad mržnjom, čin ljubavi prema Bogu, prema braći i sestrama. Kolike li milosti, kolike li slave za njega! 

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve, vi zvijezde svjetle na nebu, dovedite nas Isusu!

U petak, 22.svibnja sv. Misa u 19.00. Misu predslavi naš biskup, Msgr Tomislav Rogić. Nakon mise, o 85. godišnjici izgradnje crkvenih skalina, je otkrivanje i blagoslov spomen ploče don Ive Jurčeva!