SVJETSKI DAN MISIJA

Može li jedna molitva sažeti cijelo poslanje Crkve? Može, ako je to molitva samoga Isusa. Isusova velikosvećenićka molitva (Iv 17), izabrana kao programski moto ovogodišnjeg Svjetskog dana misija, nije pobožni dodatak Posljednjoj večeri. To je oporuka. U trenutku kada mu se zemaljski život privodi kraju, Isus ne moli za sebe, nego za nas. A Papina nakana za ovu godinu tu oporuku prevodi u program: Jedan u Kristu - ujedinjeni u poslanju. 

Poruka je jasna, Bog nas ne želi spasiti kao rasute pojedince, nego kao zajednicu. Kristova je želja da vjernici već ovdje, u ovom životu, budu privedeni punini jedinstva. Ali to jedinstvo nije svrha samome sebi. Ono je znak. Ono je propovijed.

Isus želi da ljubav koja je od Oca prešla na Sina, sada prijeđe na nas i da nas okupi i otkupi, da se na nama odrazi i da nas preobrazi. Cijeli svijet i svi ljudi dakle, pripadaju Bogu i svi smo pozvani na jedno poslanje kao uzvanici na jedno jedino vjenčanje. 

Naše konačno poslanje je vratiti sve ljude k Bogu: sve udove vratiti Tijelu, sve loze vratiti Čokotu, sve stado vratiti u Ovčinjak jer nas ljubav Kristova obuzima i osokoljuje da se međusobno ljubimo, da se ujedinimo kako bi cio svijet bio JEDAN U KRISTU! ( Iz Uvodnika za Svjetski dan misija s. Ivane Gelo, ravnateljice Papinskih misijskih djela u RH)

Svjetski dan misija ustanovio je papa Pio XI, 1926. godine, dakle ove godine obilježavamo veliki jubilej. Danas povezuje katolike diljem svijeta u molitvi, solidarnosti i potpori mladim i rastućim Crkvama te svakog krštenika podsjeća na njegov poziv da sudjeluje u Kristovu poslanju. Molitvom i velikodušnošću svi su katolici pozvani pomoći u širenju Božje ljubavi i poduprijeti Crkvu ondje gdje je mlada ili gdje se suočava s velikim izazovima. Misija je poziv cijele Crkve

" Svijet je umoran, obeshrabren i izgubljen. Treba svjetlo, treba mir, treba vodstvo. Potrebna nam je vjera, potreban nam je sveopći križarski pohod žarkih molitava, potrebna nam je velika velikodušnost, brižnost i veliko srce. na ovu situaciju trebamo odgovoriti ineligentnom i stalnom suradnjom biskupa, svećenika i svih krštenika." (Bl. Paolo Manna)

Faustina Kowalska

Božje milosrđe objavljeno u Svetom pismu prisutno je kroz cijelu povijest spasenja. Prošlo stoljeće obilježili su ratovi i zločinački totalitarizam. Stoga je Gospodin htio podsjetiti na tu istinu preko ponizne poljske redovnice, sestre Kowalske, koja je umrla u dobi od samo 33 godine 1938. Ivan Pavao II., koji je iskusio nasilje nacizma i ateističkog komunizma, htio je podsjetiti na poruku Božjeg Milosrđa kao svjetlo nade za nove generacije te je 1980. objavio encikliku "Dives in misericordia", naglašavajući očinsku ljubav Boga koji se saginje nad svaku ljudsku slabost. Upravo je on odredio svetu Faustinu "apostolom Božjeg Milosrđa" i ustanovio odgovarajući blagdan u novom tisućljeću. Faustinina duhovnost ukorijenjena je u njezinom bezuvjetnom povjerenju u Boga, koji kao Otac priskače u pomoć svojoj djeci i pomaže im da duhovno rastu. To povjerenje, u kombinaciji s iskustvom Božjeg milosrđa, rađa želju da se taj dar podijeli s drugima. Sestra Faustina opisala je mnoge svoje susrete s Isusom u svom "Dnevniku", čija je temeljna tema upravo njezina želja da pomogne onima u potrebi, bolesnima, onima koji traže vlastiti put, a posebno okorjelim grešnicima, umirućima i dušama koje pate u čistilištu.  

Koja se poruka širi iz svetišta u Lagiewnicima? Ivan Pavao II. želio je da "svjetlo božanskog milosrđa, koje je Gospodin želio vratiti svijetu po karizmi sestre Faustine, obasja put ljudi trećeg tisućljeća". Iz Lagiewnica se to božansko svjetlo širi svijetom, donoseći oproštenje, radost i nadu unatoč brigama i strahovima koji muče ljudsko srce.

Papa Ivan Pavao II. predosjećao je opasnosti koje bi mogle nastati u raznim dijelovima svijeta i upravo je iz tog razloga, prilikom posvećenja bazilike u Łagiewnicima 2002. godine, povjerio svijet Božjem milosrđu. U svojoj propovijedi rekao je: "Gdje vladaju mržnja i žeđ za osvetom, gdje rat donosi bol i smrt nevinih, potrebna je milost milosrđa da smiri umove i srca i donese mir", ukazujući na učinkovit lijek za tragedije koje se i dalje događaju u raznim dijelovima svijeta i koje nastaju u srcima zaslijepljenima sebičnošću, mržnjom i željom za dominacijom nad drugima. Da bi umovi i srca ljudi nosili istinu, oprost i međusobnu ljubav, potrebna je intenzivna molitva svih ljudi dobre volje.

Papa je rekao 2000. da slijedeći Boga i "usklađujući se s njegovim Očevim srcem, postajemo sposobni gledati svoju braću i sestre novim očima, u stavu velikodušnosti i dijeljenja, velikodušnosti i oprosta. Sve je to milosrđe!" To nije bezbrižna naivnost, jer Isus uvijek poziva svoju djecu na razboritost i odgovornost za svoje obitelji, za svoje zemlje, za sigurnost onih koji su nam povjereni na brigu. Moramo pronaći prikladne načine da pružimo učinkovitu pomoć onima koji danas gladuju i žeđaju, onima koji su bolesni ili progonjeni, a da ne postanemo žrtve političkih igara, vjerskog fanatizma ili čak imperijalističkih ambicija skrivenih pod krinkom suosjećanja. Mislim da nam je danas svima potrebno svjetlo nepogrešive nade.

NACIONALNI SUSRET OBITELJI

Sv. DOMINIK

Dominic de Guzmán potjecao je iz plemićke španjolske obitelji. Ime je dobio u čast svetog Dominika iz Silosa, kojemu je njegova majka, Joanna, bila duboko odana: doista, čini se da je neposredno pred grobom svetog opata molila za rođenje sina. Do adolescencije, Dominik je učio kod ujaka koji je bio svećenik , a zatim je nastavio studij u školama u Palenciji. Kasnije se posvetio teologiji i filozofiji u katedralskoj školi u Valenciji. Njegov milosrdni duh bio je očit od mladosti: kaže se da je tijekom gladi, još dok je bio student, osnovao hospicij za siromašne , pa čak i prodavao svoje knjige kako bi im pomogao. Zaređen je za svećenika u Osmi , gdje je postao kanonik katedrale. Godine 1206. osnovao je samostan u Prouilleu za časne sestre koje su se obratile od albigenske hereze: to je bio prvi korak prema osnivanju Reda propovjednika, koji je kasnije postao poznat kao Dominikanski red. Čak i danas ovaj red ima veliki utjecaj na katoličku vjeru. Red propovjednika, odobren 1216. godine, postavio si je cilj spašavanja duša poučavanjem i propovijedanjem . Dominik je želio da njegovi redovnici prihvate siromaštvo, kako nitko ne bi posumnjao da je njihova karizma motivirana ekonomskim interesima. Također je želio da budu učenjaci, ali i blagi i strpljivi ljudi, sposobni provoditi svoj apostolat s kulturom i visokim moralnim kvalitetama. Utjecaj dominikanaca i danas se proteže diljem Europe i svijeta . Nakon života provedenog u gostoprimstvu i evangelizaciji , Dominik je ostavio ovu duhovnu oporuku pred dvanaestoricom svećenika: " Imajte ljubav, čuvajte poniznost, posjedujte dobrovoljno siromaštvo i ustrajte u molitvi do kraja ." Na dan svoje kanonizacije, papa Grgur IX. rekao je: " U njemu sam pronašao čovjeka koji je u potpunosti ostvario život apostola; stoga ne sumnjam da će im se pridružiti u slavi neba ."

MARIJA MAGDALENA

Ne zna se mnogo o životu svete Marije Magdalene, čiji se blagdan u Katoličkoj crkvi slavi 22. srpnja. Prvi put se pojavljuje u Evanđelju po Luki kao Kristova sljedbenica iz koje je istjerano sedam demona. U Evanđeljima se ponekad povezuje s još dvije žene u Svetom pismu: ženom koja pere Isusove noge uljem i Marijom, sestrom Marte i Lazara.