Toma Akvinski rođen je u dvorcu Roccasecca, blizu Napulja, 1226. godine. Rano obrazovanje stekao je u opatiji Montecassino, kamo su ga roditelji odveli kao dijete. Zatim je nastavio studij u Napulju, gdje je imao sreću naići na neke od Aristotelovih spisa, čiju je veliku vrijednost odmah prepoznao. S 18 godina, nakon što je prevladao žestoko protivljenje obitelji, stupio je u prosjački red propovjednika, privučen karizmom svetog Dominika: "Proglašavati Riječ Božju, žarko promišljanu, svečano slavljenu i znanstveno istraženu."
U Parizu i Kölnu nastavio je studij filozofije i teologije kod Alberta Velikog. Postavši magistar teologije u dobi od samo 31 godine, usred polemike svjetovnog klera protiv prosjačkih fratara, zalagao se za slobodu redovnika posvećenih službi univerzalne Crkve i bio je cijenjeni i učeni učitelj na Sveučilištu u Parizu, a kasnije u Bologni, Rimu i Napulju.
Uz svetog Bonaventuru, bio je najveći kršćanski mislilac 13. stoljeća, a Crkvi je ostavio svoja teološka razmišljanja u djelima velike dubine i širine: Catena Aurea, Summa Contra Gentiles i Summa Theologiae, koja je najkreativnija i najoriginalnija sinteza njegove misli. Njegova originalnost leži prije svega u načinu na koji je izrazio vjeru Crkve u kulturi svog vremena, počevši od Svetog pisma i crkvenih otaca te prihvaćajući tada nedavno ponovno otkriće aristotelovske misli.
Toma nije bio samo veliki mislilac, već i čovjek molitve, ponizan i mudar čovjek, koji je spajao strogost svog istraživanja s nježnom odanošću raspetom Kristu i neprestanim dijalogom s Njim. Opisan je kao "najučeniji od svetaca i najsvetiji od učenjaka". Nekoliko mjeseci prije smrti, iznenada je prestao pisati, ostavljajući svoju Summu nedovršenom. "Slama je sve što sam napisao", rekao je onima koji su ga pozvali da dovrši djelo. Sada je bio usredotočen isključivo na susret s Bogom.
Umro je 7. ožujka 1274. na putu na Lionski sabor, u opatiji Fossanova. Svečano je kanoniziran u Avignonu 1323., a proglašen je crkvenim naučiteljem 1567.
Datum njegovog liturgijskog spomena, određen za 28. siječnja, podudara se s prijenosom njegovih relikvija u grad Toulouse.
MARIJA - POSREDNICA SVIH MILOSTI
U povijesti svetačke tradicije gotovo da nema sveca koji, kad je dublje bio zahvaćen Božjom ljubavlju, nije istovremeno više zavolio i Mariju, Majku Isusovu.
U cijelom čovječanstvu uistinu postoji jedna jedina osoba za koju Bog ima samo jednu sliku i u kojoj vlada savršeno podudaranje između onoga što Bog želi da ona bude i onoga što ona jest. Ta je osoba njegova vlastita Majka. Ona jest sve ono što je za nju bilo predviđeno, planirano, zamišljeno. Melodija njezina života odsvirana je upravo onako kako je bila napisana. Providnost je Mariju zamislila, začela i u svom planu vodila kao znak jednakosti između ideala i povijesti, ideje i stvarnosti, nade i ostvarenja.
Biti uz Mariju, znači biti zaštićen od duha ovoga svijeta, biti ispunjen milostima koja teku iz njezina Srca. Mariju častimo, Mariju molimo, Njoj se utječemo u potrebama, u radostima i brigama. Marija je svjetionik našim životima. Marijo, milosti puna! Marijo, posrednice svih milosti! Marija, nebeska Majka koja čini čuda za svoju ljubljenu djecu. Majka je vodila i Bartola, odgajala i nadahnjivala, podigla kao povjerenika Svoje majčinske brige i ljubavi. Tako je iz neizrecive vjere, vjernosti, povjerenja jednog obraćenika nastalo svetište u Pompejima. On se nije odvajao od Krunice. I ta Krunica danas nam je potpora, put, blagoslov.
Sam Bartolo Longo, apostol krunice, imao je posebnu karizmu. Njegov put ka svetosti osniva se na nadahnuću koje je začuo u dubini svog srca: " Tko god širi molitvu krunice, spašen je!" na temelju toga on se osjetio pozvanim izgraditi crkvu posvećenu Gospi od Ružarija u Pompejima. Bartolo Longo promicao je kristološko i kontemplativno srce krunice, primivši veliko ohrabrenje i potporu od Lava XIII., pape krunice.

" Zazivaj Mariju! Ne ispuštaj Njezino ime sa svojih usana i nikada ga ne izbaci iz svoga srca! Nasljedujući Mariju nećeš skrenuti s puta. Misleći na Nju, nećeš se izgubiti. Ako si blizu Marije, nećeš pasti. Ona će te štititi i nemaš se čega bojati. Ako te Marija vodi, nećeš se umarati, ako ti Ona pomaže, sigurno ćeš doći u nebo!...Krunica je zbog naše Gospe molitva skromna, intimna, upravo obiteljska..." B. Longo
PRVA LJUBAV SVIJETA
Ženo, o kojoj je i sam Bog sanjao
Prije nego li je svijet stvorio!
Ženo, od koje sam ja rođen
Uz cijenu boli i muka pod Križem!
Ženo, koja, makar i nisi bila svećenik,
Ipak si na kalvarijskom brežuljku mogla šaptati:
"Ovo je Tijelo moje", "Ovo je Krv moja",
Jer Onome koji te je spasio, dala si ti ljudski život!
Ženo, koja vodiš moje pero,
Što tako tetura nad riječima
Kad govori o Riječi!
Ženo, koja u ovoj dolini suza
Naviještaš nebesko plavetnilo nade!
Daj, primi suhe grozdove mojih razmišljanja,
Primi ih od siromašna pisca, koji nema vina,
I moću svojega Sina, poput čuda u Kani,
Novo načini čudo i spasi nečiju dušu-
Ne zaboravivši ni moju vlastitu. (F. Sheen)
ŽIVOT KRISTOV
Njegova smrt nije slučajna ni nepredviđena; a ni on ne govori o svojoj smrti odijeljeno od svoje slave; no o tome da polaže svoj život a da ga opet ne uzme. Ni jedan običan čovjek ne može to reći. Nevidljiva pomoć s neba bila mu je pri ruci.Ovdje je naš Gospodin ustvrdio da ga je Očeva ljubav poslala na zadatak koji na zemlji mora ispuniti. Nije mislio na početak Očeve ljubavi kao ljubavi roditelja prema onome koji je spasio njegovo dijete da se ne utopi. On je već bio vječni Objekt vječne Ljubavi. Ali, sada u ljudskoj naravi dodaje još jedan razlog za tu ljubav, naime, smrt kao dokaz te ljubavi. Jer je bio bezgrešan, smrt nije imala nikakvu moć nad njim. Opet uzeti svoj život bio je dio božanskog plana, kao i položiti ga. Žrtveni jaganjci, koji su se stoljećima prinosili, nosili su grijeh jer im je bila pripisana krivnja, ali oni su bili nijemi patnici i nisu znali da ih vode na žrtvenik. Svećenik je u Starom zavjetu položio svoju ruku na ovcu da je označi da je krivi za grijeh i da mora biti žrtvovana. No On je dragovoljno preuzeo grijeh da nakon svojega uskrsnuća, kad je Petru dao trostruki nalog da pase njegove jaganjce i ovce, prorekao je da će Petar dati svoj život za njegovo stado, kao što ga je i on dao.
Ljudi postoje, ali on će im dati život, ne biološki ili tjelesni, nego božanski, život koji nadilazi sve.Taj život ne daje svojim naukom nego svojom smrću. On nije dobri pastir zato što je osigurao ekonomsko blagostanje, nego stoga što će život svoj položiti za svoje ovce. Iznova se pojavljuje križ pod simbolom pastira. Pastir-patrijarh Jakov i pastir -kralj David prelazi u Pastira - Spasitelja, kao da štap postaje pastirski štap, pastirski štap žezlo, a žezlo križ (F. Sheen)
Pio IX, papa

Kroz povijest, s vremena na vrijeme, pojavljuju se izvanredni ljudi: izvanredni jer posjeduju neuobičajene kvalitete i očito su pozvani na jednako neuobičajene zadatke. Karizmatični ljudi, s darovima sukladnim njihovoj dodijeljenoj misiji. Ljudi, dakle, Božje providnosti.
Upravo takav, Božjom voljom i Duhom Svetim odabran, bio je i papa Pio IX. Cijeli je njegov pontifikat, dugi, gotovo 32 godine, bio turbulentan. U svim je prilikama bio vjeran zadaćama svoje službe, davao je uvijek prvenstvo Bogu i duhovnim vrijednostima. Bio je i omiljen ali i klevetan. Po stupanju na prijestolje, pomilovao je više od tisuću zatvorenika i zajamčio slobodu prognanima i izbjeglima. No, nikada se nije htio svrstati na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i Austro Ugarske, papa je proglasio non possumus: poglavar katoličke crkve ne može dići oružje protiv katoličke nacije, dijela tog istog katolicizma.
1852. uz zalaganje bana Josipa Jelačića papa zagrebačku biskupiju uzvisuje na rang metropolije i nadbiskupije, a nadbiskupa Juraja Haulika imenuje kardinalom.
Papa Pio IX proglasio je dvije dogme: onu o Bezgrešnom začeću, 1854., podsjećajući da u burama ljudskog života u Djevici blista svjetlo Krista, jače od grijeha i smrti i onu o nepogrešivosti Pape (kada govori ex cathedra, odlučujući o pitanjima vjere) 1869. godine tijekom uvodne faze Prvog vatikanskog koncila. Proglašenje dogme o papinoj nepogrešivosti izazvalo je prosvjede liberala u Francuskoj i Njemačkoj, gdje će prosvjednici stvoriti otpadničku Starokatoličku crkvu. Svojim je mudrim savjetima pomagao svetom Don Boscu utemeljiti salezijansku družbu tako da si je zaslužio nadjevak " Don Boscov papa". Njegovim pontifikatom, nestala je i papinska država ali je označilo i duhovno jačanje autoriteta pape. Umro je 7.veljače 1878. Iza njega ostalo je 38 enciklika, a osobito se ističe Quanta Cura i njezin glasoviti dodatak Syllabus errorum, popis osamdeset modernih zabluda koje su se smatrale neprihvatljivima za katoličke vjernike, itekako aktualnih u današnjem vremenu.
3. rujna 2000. papa Ivan Pavao II proglasio ga je blaženim. Njegove riječi i danas odzvanjaju: " U svojemu radu trebamo činiti najbolje što možemo, a zatim se prepustiti Providnosti koja će izliječiti naše ljudske pogreške i nedostatke."
Sv. Toma Akvinski
Više članaka ...
- CRKVENI OCI
- ISUSOVA MAJKA
- OBITELJ - LJUBAV
- O BOŽIĆU
- ŠUMSKA IDILA
- RUJANSKI RAT
- OTAJSTVO KRIŽA
- GOSPA OD KAPELICE
- PRESVETO SRCE ISUSOVO
- DAN DRŽAVNOSTI
- SVETA POTVRDA
- HABEMUS PAPAM
- Sv. Marko, ev.
- O nutarnjem životu
- SPES NON CONFUNDIT
- Molitva
- ISPOVIJED
- SMRT
- Sv. Karlo Boromejski
- SV. AMBROZIJE
- Sv. Margarete M. Alacoque
- TEREZIJA OD DJETETA ISUSA
- ANĐELI ČUVARI
- Sv. Matej, apostol i evanđelist
- Sv. Ivan Zlatousti
- MUČENIŠTVO Sv. IVANA KRSTITELJA
- Sv. Bartol, ap.
- MAKSIMILIJAN KOLBE
- BLAGDAN GOSPE OD KAPELICE 2024.
- 81. obljetnica smrti don Ive Jurčeva
- ALOJZIJE GONZAGA
- SV KAJO, papa
- SV. FRANJO SALEŠKI
- MOLITVA
- SV. ANDRIJA, ap
- SV. FRANJO ASIŠKI
- Tjedan solidarnosti s Crkvom i narodom u BiH
- Misli
- Da se ne zaboravi!
- Papa Benedikt XVI
- BLAŽENA DJEVICA MARIJA ŽALOSNA
- Sv. Franjo Ksaverski
- Sv. Ivan Pavao II
- Sv. Terezija Avilska
- PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO
- Gospa od Anđela
- Sv. Jakov, ap.
- NEVINA DJEČICA
- SV. PETAR I PAVAO
- GOSPA FATIMSKA
- O zabrani prolaska
- USKRS
- Tajne
- Nedjelja Božje riječi
- Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
- Majka Terezija iz Calcutte
- Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
- Božić - Rođenje Gospodnje
- Sv. Ivan XXIII, papa
- Finale Svjetskog prvenstva
- Sv. Antun Padovanski
- Da ne ohladni ljubav mnogih
- U spomen na Vukovar
- Sv. Ivan Trogirski
- GOSPA OD POMOĆI
- MAJČIN DAN
- Crkva Sv. Vida - Sevid
- HRVATSKA NOGOMETNA REPREZENTACIJA
- Uz spomendan sv. Valentina
- Sv. Blaž
- 25. nedjelja kroz godinu
- Svjetski dan misija
- Završetak sanacije i rekonstrukcije zvonika
- Uz blagdan Presvetoga Trojstva
- PRESVETO TROJSTVO
- ADVENT - DOŠAŠĆE
- DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
- Molbenica Gospi Pompejskoj
- MOLITVA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA






